Piše: Nebojša Popović
Ako DPS i nekadašnji DF imaju neku ključnu sličnost – a to je zasigurno činjenica da su i jedni i drugi u određenom trenutku dospjeli na crnu listu Zapada. U zemlji ograničenog suvereniteta poput Crne Gore taj detalj doslovce znači sve.
DF na čelu sa Andrijom Mandićem to je bio dugo godina, jednim dijelom zbog sopstvene krivice, a vjerovatno najviše zbog kampanje Đukanovićevog DPS-a koji je tu strukturu u Briselu i Vašingtonu uspješno predstavljao kao antievropsku i prorusku.
Danas su se okolnosti promijenile. Pa kako ondašnji DF nije mogao ni da primiriše da bude dio Vlade, tako se i ovdašnji DPS nalazi u istovjetnoj situaciji. Uz bitnu razliku da rampa Zapada na učešće DPS u vlasti uopšte nije ideološke prirode već bukvalno – organizovani kriminal.
Ako DPS propaganda na domaćem terenu ponekoga možda i može da ubijedi u suprotno, to zasigurno nije slučaj sa stranim agencijama koje kristalno jasno vide stvarno stanje u zemlji. I što je glavno, prepoznaju da su pipci organizovanog kriminala u CG i dalje previše moćni. Stanje u sudstvu samo je primjer koji u cjelokupnoj slici najeklatantnije štrči..
Ova činjenica je od prvorazrednog značaja za buduće procese u Crnoj Gori.
U neku ruku čak i paradoksalno – ali stigma koja prati DPS ide u prilog aktuelnoj vlasti, a nekim njenim djelovima naročito, i to iz više razloga. Ipak, glavni je taj da rampa Zapada organizovanom kriminalu, u korijenu suzbija svako koketiranje koje bi išlo u pravcu razbijanja vladajuće koalicije i pravljenje pakta sa DPS-om.
Nije da nema takvih signala koji dolaze iz pojedinih stranaka vladajuće koalicije, ili makar nekih njihovih djelova, ali ta priča za sada nije utilitarna jer prosto nema prođu tamo gdje treba.
Izbori više nisu tako daleko
Crna Gora ulazi u predizbornu 2026. godinu. Pristojni građani će to vremenom sigurno osjetiti po pojačanoj kampanji političkih stranaka od kojih će svaka težiti da očuva svoju poziciju. I što je za njih glavno – privilegije.
Nebojša Popović: Legalizacija – reket koji će označiti kraj vlasti u Crnoj Gori
Ipak, već sada je jasno da je neizvjesno koja će od stranaka koje sada čine okosnicu vlasti biti najjača nakon izbora 2027. Elem, ono što očito konsternira interesnu grupaciju okupljenu oko koncerna „Vijesti“, pa i druge strukture bliske ideološke provinijencije, svakako je računica da bi rezultat izbora 2027. mogao da bude takav da bi – kolacija ZBCG možda mogla da zahtijeva mjesto premijera u okviru trenutne vladajuće većine.
Ta mogućnost iako u ovom trenutku samo hipotetička, nije nezamisliva.
U ovom osvrtu nećemo se dalje baviti koliko jeste ili nije realno da npr. Andrija Mandić bude premijer, već je mnogo više interesantna okolnost da je sama ta pomisao upalila sve alarme da zdravo tkivo DPS u određenom krugovima počne da se traži čak i svijećom po danu. Doslovce na silu i na sramotu. Da li DPS ima snage i sklopivosti da se reformiše i emancipuje od kriminala? Kreću li reforme u DPS od Janovića, ili iz Bara ili negdje drugo…? Zaista, nimalo neće biti čudno ako ta tema u određenom trenutku postane ključno pitanje u poznatom dijelu svemiru za određene krugove… Tj, da im ona postane glavni sport za skakanje po moždanim vijugama građana…
To naravno tragikomično razmišljanje je bjelodano pokazala emisija koja je za vikend uživo emitovana na TV Vijesti, u kojoj su neki od vodećih ljudi te medijske kuće o mogućnosti da Mandić postane premijer govorili kao da je u pitanju mogućnost da na čelo CG dođe doslovce vanzemaljac… Siroti ljudi očito ne shvataju, da nije u problem u Mandiću, već u činjenici da je Crna Gora država koja nema društveni ugovor. I koja je isti propustila da napravi 2006. godine.
