Piše: Ranko Rajković
Postati prvak svijeta u bilo čemu velika je stvar ne samo za slavodobitnika već i za zemlju iz koje dolazi. Kada sama zemlja postane prva u svijetu po nečemu onda svi njeni državljani imaju veliki razlog za slavlje. Crna Gora se nedavno našla u toj ulozi. Tom događaju je nažalost posvećeno malo pažnje.
Dogodio nam se Inter a nije iz Milana. Dogodilo nam se Biće a niko ga nije predstavio kao fudbalsko otkriće. O čemu se radi zapitaćete se?
Odgovaram. Radi se političkom čudu koje se dogodilo u Crnoj Gori. Po prvi put u svijetu Crna Gora je dobila ono što mu i ime govori. Dobila je “Inter-Biće”. Po zvaničnom dokumentu Vlade Crne Gore – “Inter-Biće” je citiram “Novina i prva institucija te vrste do sada u svijetu”
O pojavi “Inter-Bića” na našem tlu obaviješteni smo od strane Direktorata za interkulturalizam pri Vladi Crne Gore. Javnosti je poslata poruka da ćemo njegovati “Inter-Biće” ne objašnjavajući što se krije iza pomenutog imena i kakav će značaj ono imati u budućem razvoju Crne Gore.
Događa se da slučajna greška u pisanju i prepisivanju nekim čudom opstane. Može se održati a da niko ne primijeti da se o grešci u kucanju i prekucavanju radilo. Jednostavno zagubi joj se svaki trag. Greška postane dopadljiva. Ponavlja se. Odomaći se. Štaviše greška otpočinje sopstveni život kao na filmu. Greška se izbori za opstanak. Greška počinje da dobija obožavaoce i hvalospjeve. Greška se širi pribavljajući sebi značenje upriličeno sa našom stvarnošću. Greška prerasta u činjenicu s idejom da se pretvori u dragulj i vrhunsku vrijednost društva.
Zamislite slovnu grešku u koju može stati čitava jedna strategija. Ne tamo neka obična strategija kakvih ima na hiljade oko nas već jedna po prvi put u svijetu promovisana strategija u našoj državi Crnoj Gori.
Opa bato. I baš nas da ta čast zapadne. Dođe mi da u prazničnoj euforiji sto prevrnem. Uzdržavam se. Ipak ostajem pomalo sumnjičav. Pitam se da li se radi o slovnoj grešci ili smo stvarno dobili “Inter-Biće” kao glavni zgoditak na svjetskoj lutriji.
Vraćam se činjenicama.
Prije neki dan sam pročitao da je Vlada Crne Gore donijela “Nacionalnu strategiju za interkulturalizam i društvenu koheziju 2025-2028. Godine” što priznaćemo djeluje vrlo moderno i proevropski. Vlada je, možda ranije ili istovremeno s odlukom o usvajanju strategije imenovala vršioca dužnosti Direktorata koji će sprovoditi strategiju interkulturalizma preko “Inter-Bića”. U rešenju stoji da je za te radnje zadužena generalna direktorica Direktorata. Ćutim. Držim se latinske sentence da su imena nepoželjna.
Ekspresno formiranje nove Direkcije i imenovanje v.d. direktorke dokazuje brzinu, efikasnost i operativnost. To djeluje obećavajuće kako u smislu afirmisanja rodne senzitivnosti tako i po pitanju ubrzanja Evropskih integracija.
Novonaimenovana generalna direktorica je istakla da je Direktorat kojom upravlja citiram – “Novina i prva institucija te vrste do sada u svijetu”. Još jednom Opa bato. U svom prvom obraćanju javnosti sa položaja v.d. direktorice pet-šest puta je istaknut značaj “Inter-Bića”.
Tek poslije par ponovljenih čitanja njene izjave shvatio sam da se ne radi o slovnoj grešci već o novom pojmu nazvanom “Inter-Biće” čije značenje uz sva nastojanja mog skromnog uma nijesam uspio da dokučim. Nijesu mi pomogli ni asistenti koje sam angažovao preko udžbeničke literature, enciklopedija, osnovnih i specijalizovanih rečnika, gugl pretraživača i sličnih pomagala.
Po v.d. direktorici Direktorata za interkulturalizam ponovo citiram:“Kultura Inter-bića je zasnovana na naučnom i duhovnom znanju da su sva bića, sve životne forme, svi fenomeni međusobno povezani i međuzavisni.”
Dakle prvi put u svijetu i to baš u Crnoj Gori rodilo se “Inter-Biće”. Prije nego što po starom običaju konstatujemo da ono što se rodilo treba ljuljati, hraniti, podizati zapitajmo se što je “Inter-Biće”?
Neće nam biti, kao što rekoh, od pomoći ni Vikipedija, ni stručni rečnici, ni vještačka inteligencija, ni eminentni umovi iz antropologije, filozofije, psihologije, sociologije, raznih alternativnih disciplina i pokreta. Moraćemo sami riješiti enigmu “Inter-Bića” jer niko o njemu do sada nije ništa ni čuo ni znao.
S obzirom da je mjesto rođenja “Inter-Bića” Crna Gora pokušajmo protumačiti “Inter-Biće” ispomažući se kulturnim i društvenim obrascima koji su u dugom trajanju prisutni u Crnoj Gori.
Po antropološkim uzusima i društvenoj inerciji “Inter-Biće” bi se trebalo uklopiti u sojsku i čojsku Crnu Goru. Valjalo bi da ga krase suštinske odlike čojstva, junaštva i obraza.
Ako bi “Inter-biću” pristupili sa filozofske strane onda bi “Inter-Biće” predstavljalo sredinu između nečega stvarnog to jest onoga što jeste i nečega nestvarnog to jest onoga što nije.
Ako bi “Inter-Biće” definisali na biološkoj osnovi odnosno kao Biće koje već egzistira kao plod prirode i društva onda bi se njegov internacionalizam mogao posmatrati kao hibrid domaćeg i inostranog pogleda na polove. U rodno senzitivnom pogledu “Inter-Biće” bi bilo hermafrodit s obilježjima domaćeg podneblja. Preskočićemo naše poznate priče o čoek ženi i o čoeku tananog glasa sa osobinama sličnim ženskim. Pomirljivo ćemo zaključiti da je naše prvi put u svijetu promovisano “Inter-Biće” nešto između čojskog junaštva i junačkog čojstva koje se istovremeno kurči i pizduni.
U spoljnopolitičkom smislu „Inter-Biće“ bi moglo biti hibrid domaćeg i internacionalnog političkog sadomazohizma. Na unutrašnjopolitičkom planu prije nego se pojavilo u javnosti „Inter-Biće“ je moralo proći kroz sve etape koalicionog dogovora.
Kao što “Inter-Biće”, kako zaključi v.d. direktorica Direktorata za interkulturalizam “čini život smislenim i vrijednim življenja” tako i razne, često i apsurdne strategije čine smislenim i vrijednim naše političke inovacije, djelovanja i preživljavanja.
Ukoliko bi novoformirani Direktorat za interkulturalizam u kome se odgaja kultura “Inter-Bića” donio uputstva po kojima bi “Inter-Biće” čuvalo sebe od drugoga i drugoga od sebe to bio veoma važan korak ka promovisanju autohtone strategije koja je kako rekoše po prvi put u cipancijelom svijetu uspostavljena baš u našoj Crnoj Gori.
U danima razmjenjivanja čestitki i želja za Novu 2025. godinu popijmo piće za naše “Inter-Biće”. Piće se pije i manjim povodima a kamoli u ime veličanstvenog izuma “Inter-Bića” kojim je Crna Gora obogatila dosadašnje iskustvo ljudske civilizacije.
Ako Biće jeste a Nebiće nije, onda je “Inter-Biće” možda, može biti a to je baš ono što karakteriše našu Crnu Goru.
Uprkos svemu za događaj od svjetskog značaja, kakav je naš, valjalo bi otvoriti i šampanjac. Pod uslovom da je nekim slučajem opstalo u podrumu odlično šampanjsko vino “Val” koje su proizvodile Plantaže naše slavlje bi bilo grandioznije i samobitnije. Ukoliko nema “Vala” u podrumima nazdravimo “Inter-Biću” domaćim brendom inter-lozovačom koja se u više od polovine slučajeva pravi zahvaljujući internacionalnim vezama između bića domaćeg grožđa i bića makedonskog grožđa poduprtim bićem šećera iz Vojvodine a posebice onog iz Crvenke. Zahvaljujući bazičnoj osnovi našeg nacionalnog napitaka doprli smo do kakve takve definicije inter-bića.
Dok se ne pojavi bolje objašnjenje pojma i strategije za crnogorsko “Inter-Biće” predlažem da u ovim prazničnim danima ostanemo pri tekućoj definiciji odnosno bazičnoj osnovi Inter bića.
Samo da znate pišući ovaj tekst strogo sam pazio da ne napravim slovnu grešku. Plašio sam se da mi se prst ne omakne pa na tastaturi umjesto slova B pritisne slovo P i da umjesto INTER-BIĆA ispane INTER-PIĆE.
Zbog toga usrdno molim Direktorat za interkulturalizam pri Vladi Crne Gore da još jednom preispitaju mogućnost slovne greške. Da li smo greškom pri kucanju umjesto INTER-PIĆE dobili INTER-BIĆE.
S poštovanjem,
Ranko Rajković
