Piše: Ranko Rajković
Nedugo poslije pada sa vlasti DPS je počeo optuživati novu vlast za šverc cigareta zbog koga je dugo vremena i sam bio optuživan od strane domaće i međunarodne javnosti. Ne isključujemo mogućnost da se nova vlast nije željela olako odreći provjerenih švercerskih šema i utabanih kanala koje su uspostavili njihovi prethodnici. Moguće da su se organizatori i sive eminencije šverca brzo prestrojili nudeći saradnju i potajne dilove obijema političkim stranama. Možda su sklopili nove dogovore sa drugačijom raspodjelom procenata. Ko će mu ga znati. Ne bi im bilo prvi put.
Istorija nas uči da su zahvaljujući nekadašnjoj Narodnoj slozi formiranoj 1996. godine svi politički činioci u Crnoj Gorfi došli na red da umoče prste u lonac s medom i uz to napune džepove kešom iz švercerskih poslova.
Još dok su umjesto zarobljenih institucija hrabriji novinari uz pomoć raznih službi i diskretnih svjedoka počeli raskrinkavati mrežu organizovanog kriminala i političara na vlasti, dežurna fraza DPS-a je bila “Nema dokaza”.
Počev od Predsjednika države pa do svih sa njegove zastupničke i kadrovske liste na konkretne optužbe papagajski su ponavljali da nema dokaza, da se radi o podmetačinama protivnika crnogorske istorije i i da sve to dolazi od tajnih službi iz okruženja.
Priča o referendumu i državnoj samostalnosti Crne Gore još se nije ni nazirala u politici većine. Predsjednik države je ostao privržen čvrstoj koaliciji sa Srbijom. Kada je prozivan za učešće u švercu cigara nebrojano puta je ponovio čuveno “Nema dokaza”. Nikada mu nije palo na pamet da kaže “Nijesam kriv”.
Postupao je mudro. Izražavao se pravnički tačno i medijski tečno. Zaista nije bilo dokaza jer su ih revnosno brisali njegovi poslušnici u policiji, tužilaštvu, bezbjednosnim službama.
Ipak postojalo je nešto što nije bilo moguće ignorisati jer se jasno čulo i golim okom vidjelo. Bila su to bučna slijetanja teretnih aviona natovarenih cigaretama na aerodrom u Golubovcima. Kolone šlepera su se danonoćno kretale crnogorskim drumovima. Brzi gliseri su noću iz crnogorskih luka isplovljavali prema lukama u Italiji gdje su tovare cigareta i uz njih ko zna čega sve ne prihvatale Italijanske mafijaške organizacije.
To nije moglo proći neopaženo ni s jedne ni s druge strane Jadrana. Raznih krijumčarenja bilo i na drugim relacijama sa drugačijom i mnogo opasnijom robom.
U Italijanskom gradu Bariju 2001. godine pokrenuta je istraga protiv organizatora šverca duvana preko Crne Gore. Među osumnjičenim se našao i tadašnji predsjednik Republike. Crna Gora je dobila reputaciju švercerske i banditske države. Mnoga svjetska glasila su izvještavala o tome.
DPS je ostao nijem na međunarodne osude ali se svom snagom obrušio na domaće kritičare.
Ranko Rajković: Lica i naličja jedne političke frazeologije (Prvi dio)
Umjesto da pokuša opovrgnuti ili ublažiti optužbe da se šverc duvana prevashodno odvijao u korist uske grupe ljudi sa jasno određenom procentualnom dobiti, DPS je otpočeo hajkačku kampanju grubo vrijeđajući skupštinske vlasti koje su u interesu pravne države došle do nepobitnih dokaza o razmjerama šverca duvana i sa tim podacima upoznale javnost.
DPS je tada upotrijebio novu mnogo tvrđu i bezobzirniju političku frazeologiju. Tadašnji šef poslaničkog kluba DPS-a Milutin Simović nazvao je Vuksana Simonovića predsjednika Anketnog odbora za ispitivanje šverca duvana sreskim špijunom. Poistovjetio ga je sa likom Alekse Žunjića iz Nušićeve komedije “Sumnjivo lice”.
Drugi funkcioner DPS-a Radivoje Lala Nikčević ocjenjujući doprinos skupštinskog Anketnog odbora u borbi države protiv organizovanog kriminala rekao je:
„Ono što ste vi (Skupštinski anketni odbor) radili protiv Crne Gore nijedan Amerikanac, nijedan Francuz nijedan Rus ili Italijan nije radio. Išli ste da špijunirate svoju državu i svoje rukovodstvo po Italiji i po podrumima u Hrvatskoj“
Indirektno je priznao da postoje dvije Crne Gore. Jedna Crna Gora je snalažljiva u kriminalu, švercu i patriotizmu. Druga Crna Gora je nesposobna za šverc, neprilagodljiva sivoj ekonomiji i povrh svega izdajnička i špijunska.
Tada je predsjednik rekao “Samo se budale nijesu snašle”.
Na koji način je nesposobna i budalasta Crna Gora prošpijala sposobnu Crnu Goru?
Tako što su na jednom mjestu skupljeni podaci koji su bili javno dostupni. Papiri kontrole letenja potvrđuju da je u nekom periodu na Podgorički aerodrom sletjelo preko 500 kargo aviona uglavnom tipa Antonov. O letovima tih aviona postoje tragovi i u drugim zemljama jer su avioni morali odnekle poletjeti i preko nečijeg vazdušnog prostora primati instrukcije za let.
Lučke kapetanije u čijoj su nadležnosti bezbjednost plovidbe i zaštita morske sredine protokolarno su zapisivale ono što se oduvijek zapisuje po svim svjetskim morima. Njihovi podaci govore da je preko sto teških teretnih brodova s nepoznatim teretom u određenom periodu uplovljavalo i isplovljavalo iz crnogorskih luka. Evidencija o tim brodovima postoji i u drugim pomorskim lukama. U Crnoj Gori nije bilo traga o njima ni u carinskim ni u graničnim službama.
Organi pomorske policije, administracije i pogranične službe imale su striktno naređenje da obezbijede prolaz brzim gliserima kojih je na desetine i desetine svake večeri održavalo vezu između crnogorske i italijanske obale koju je kontrolisala lokalna i regionalna mafija.
Na stotine ljudi su imali saznanja da su Zetatransova skladišta predstavljala logističke centre za snabdijevanje raznih transportnih sredstava krijumčarenim robama. Ne mali broj ljudi je morao tu robu primiti, smjestiti, čuvati, pretovariti, otpraviti.
Sve i da su ove djelatnosti proglašene strogo čuvanim državnim tajnama nije bilo apsolutno nikakve mogućnosti da opstanu kao tajne.
Crna Gora nije bila izolovano parče kopna sa sopstvenim morskim i nebeskim prostranstvom koje se moglo izuzeti od međunarodnog kopnenog, morskog, vazdušnog prostora.
Žestoki udar na ljude koji su u anketnom odboru samo skupili opštepoznate i po prirodi stvari međunarodno dostupne podatke svjedoči do koje je mjere u svim svojim segmentima država Crna Gora bila srasla s mafijom i mafijaškim prijetnjama. Svaki građanin Crne Gore koji bi I jednu riječ prozborio o švercu mogao je biti proglašen za špijuna i izdajnika i postati predmet javnih napada koji su dolazili iz DPS tabora.
Možete zamisliti kakve bi tek kazne i šikaniranja pretrpjeli ljudi da su u tom vremenu izustili riječ transparentnost. Transparentnost je dobila novu ulogu i značenje tek u današnjoj Crnoj Gori. Ta riječ je prihvaćena. DPS se u svojoj političkoj frazeologiji na nju poziva makar tri puta dnevno. No terapija s redovnom upotrebom riječi transparentnost ne može narodu zatrti pamćenje kako je nekad bilo. Učestala upotreba te i sličnih riječi neće podići ugled kriminogenoj vlasti ni u domaćoj ni i međunarodnoj javnost.i
U vremenima svoje apsolutne moći i u duhu tadašnje političke frazeologije DPS je svakog savjesnog i neustrašnog tužioca ili sudiju nazivao politički instruisanim i neprofesionalnim.
Izvještaj o švercu duvana koji je 2002. godine usvojila Skupštine Crne Gore kao najviši zakonodavni organ umjesto da dobije krivičnopravni epilog pred domaćim pravosudnim organima postao je predmet sprdnje vladajuće partije. Teško je zamisliti zemlju u svijetu čiji bi se poslanici na takav način odnijeli prema evidentno dokazanom kriminalu unutar izvršne vlasti. Paradoksalno je da vladajuća partija u nekoj državi podstrekuje dugi niz godina razvoj sivog tržišta i omogućava nanošenje ogromnih šteta državnom budžetu.
Teško je zaboraviti u kakvoj smo državi živjeli i koliko je dugo u njoj trajao teror nad istinom i pravdoljubivim ljudima. Zahvaljujući politici DPS-a šverceri, kriminalci, ubice su promovisani u ugledne građane. Ljudi koji su po sopstvenom i naslijeđenom etičkom kodeksu uvažavali vrednosti morala, pravde, zakona i na patriotski način doživljavali pravnu državu proglašavani su izdajnicima i špijunima.
Gdje se sada nalaze osobe koje su im lijepile takve etikete. Dobar dio njih je spuškom zatvoru. Jedan dio čeka okončanje sudskih procesa zbog kriminalnih radnji u kojima su učestvovali.
Onaj koji je svog kolegu poslanika nazvao sreskim špijunom osuđen je u jednoj veoma maloj aferi na kućni pritvor sa nanogicom.
Nastaviće se…
