Piše: Ranko Rajković
Pravo na lenjost pripada korpusu ljudskih prava iako se ne spominje ni u jednom zakonskom aktu. Lenjost možemo svrstati i u pravo na slobodan izbor.
Nasuprot ljenosti stoji radna aktivnost. Aktivnosti ima raznih vrsta od fizičkih preko mentalnih, kreativno umjetničkih do društvenih i socijalnih. Usmjerene su na stvaranje materijalnih i duhovnih dobara.
Određeni broj ljudi u našem društvu posvećen je ciljano zacrtanom radu koji se naziva profesijom. Mimo njih u urbanim sredinama mnogi odlaze u teretane, trče po parkovima, predgrađima i duž rečnih obala, rade vježbe, izlažu se fizičkim naporima uglavnom iz rekreativnih, estetskih i zdravstvenih razloga i pobuda.
Nije dokazano da utrenirane i lijepo građene osobe žive duže od lijenih osoba koje se ne mogu pohvaliti kondicijom i skladnom figurom zbog koje izbjegavaju stajanje pred ogledalom. Iz životne klepsidre pijesak, odnosno vrijeme, ističe jednako i lijenima i fizički aktivnima.
U vicevima Škoti su sinonim za škrtost, Njemci za disciplinu, Italijani za strast, Englezi za hladnokrvnost, Amerikanci za brzu hranu i pragmatizam a Crnogorci za lenjost.
Crna Gora je dala veliki doprinos lenčarenju. Od lenjosti je napravila takmičarsku disciplinu. U selu Brezna blizu Plužina svake godine se organizuje takmičenje u izležavanju. Iz godine u godinu takmičari su sve bolji i bolji. Od početnog rekorda koji je iznosio nešto preko sto sati ležanja stiglo se do rekorda od 50 dana ležanja.
Sklonosti jedne strane ka lenjosti a druge ka aktivnom radu u manjim, politički oštro podijeljenim sredinama kao što je ova naša, imaju uticaj na oblikovanje društvene scene. I kod jednih (ljenština) i kod drugih (radnika) ispoljava se neka vrsta ravnodušnosti prema politici i događajima s njome povezanim.
Lijeni ljudi kažu baš me briga za političare, njihove stranke i nastupe u javnosti. Neću da se zamaram. Nijesam plaćen da rešavam njihove probleme.
Vrijedni ljudi usmjereni na svoj posao reaguju na sličan način. Kažu imam prečeg posla od toga da slušam i gledam političare. Ko god je istinski posvećen svome poslu nema vremena za njihove nebuloze i tričarije.
Dakle i dokonjaci i ljudi predani radu po pitanju politike dijele slične stavove iako su im korijeni posve drugačiji.
Međutim ne treba zaboraviti da je stanovništvo Crne Gore u velikom procentu ipak zainteresovano za tekuću politiku. To potvrđuje velika izlaznost na izborima koja u prosjeku iznosi oko 70%. Statistika pokazuje da se od datuma državne nezavisnosti tokom deset izbornih ciklusa parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih zloglasnost kretala od 63,9 % do 76,5 % .
Nasuprot onim 30% koji uglavnom ne izlaze na izbore što iz dokonosti što zbog preokupiranosti radnim obavezama, zaključujemo da oko 70% stanovništva naše države politiku doživljava ozbiljno i predaju joj se kao omiljenom borilačkom sportu.
Naši državljani strastveno podržavaju, bodre, navijaju za svoje izabrane partije i njihove prvake. U međuizbornim periodima deklarišu se kao njihovi pouzdani podržavaoci nezavisno od učinka i rezultata koje te politike proizvode.
Dakle veliki broj ljudi redovno izlazi na izbore. Revnosno se odazivaju partijskim pozivima. Nastupaju s navijačkim pjesmama i partijskim obilježjima. Nose zastave. Uzvikuju izborne pokliče. Sa završetkom izbora strasti među glasačima se ne smiruju. Pobijeđeni traže revanš. Pobjednici se trude da ga što više odlože.
U malim sredinama kao što je naša poodavno se razvila oštra polarizacija u navijačkom to jest glasačkom tijelu. Svaka strana i dalje podržava svoje političare nezavisno od toga kako se ti političari ponašaju na terenu. Izborni uspjesi ili izborni porazi poistovjećuju se sa napretkom ili nazatkom države.
Na glasačko (navijačko) tijelo ne utiču ni iznevjerena obećanja, ni sirove laži, ni očigledni nemoral i kriminal političara, ni stroge zatvorske kazne, ni krivični postupci koji se vode protiv viđenijih članova partije za koju se glasa.
Svojim glasom sledbenici suprotstavljenih politika uporno se bore, ne za bolje i pravednije društvo, već protiv onih koji glasaju, odnosno navijaju za drugu, suprotstavljenu političku stranu.
Na izborima u Crnoj Gori ne glasaju slobodni građani već ubijeđeni građani koji nipošto ne žele odustati od svojih ubjeđenja.
U izbornim ciklusima izgubili smo principe i moralne kodekse. Zanemarili smo očiglednosti vidljive same po sebi. Kratko rečeno izostali su razumni i razboriti odnosi prema društvenoj stvarnosti. Jedino što je napredovalo jeste INAT. Suprotstavljene strane istrajavaju na inatu. Inat se pretvorio u pokretača i glavnu motivaciju političkog života. Tvrdoglavosti, arogancije i nadobudnosti doživljene su kao vrline.
Zbog takve društvene atmosfere predugo smo (duže od tri decenije) bili u pat poziciji. Sporo i teško smo se oslobađali navijačkog i ideološkog nasleđa. Nijesmo uljuđeno i prosperitetno koegzistirali. Kao društvo nit smo se emancipovali nit prosperirali.
Činjenica je da Crna Gora u zoni građanskog ponašanja i odgovornosti ima premalo snaga koje bi je povukle naprijed.
Spoljni kalup u vidu članstva u Evropskoj Uniji ima šansu da to promijeni.
