Piše: Vuk Bačanović
Miroljuba Petrovića pamtim još iz vremena kada je, kao adventistički propovjednik, varao sirotinju držeći „naučna“ predavanja o tome kako je sve što čitamo u udžbenicima biologije, geologije, genetike, arheologije i istorije totalna laž i kako se moramo pouzdati u njegovo vulgarno doslovno tumačenje Svetog pisma, inače nam nema spasa.
Kada je taj biznis propao, ili kada su sami adventisti shvatali da im je kontraproduktivan, na red je došla trgovina tinkturama i ostalim nadri-ljekarijama u paketu sa obnovom Dušanovog carstva, za koje se uskoro ispostavilo da je samo drugo ime za Vučićevo carstvo. Popularni Petrović dobija video kolumnu u Informeru u kojoj, između ostalog juri batinom ljude koji su izgradili nešto na „njegovoj zemlji“, objašnjavajući kako je potpuno bespotrebno čekati presudu nekog tamo suda kako bi se ustanovile neke tamo nebitne činjenice o imovinsko-pravnim odnosima. Uzmi batinu i udri dušmana. Nekako su se takve Petrovićeve pouke sasvim slučajno, a kako bi drugačije, poklopile sa uništavanjem sirotinjske imovine na mjestu gdje je trebao da nikne Beograd na vodi.
I uništena je.
A Miroljub sada ima novo radno mjesto: Crna Gora. U specijalnom obraćanju u crnogorskoj nošnji najavio je svoje preseljenje u Cetinje i u tu svrhu, barem kako tvrdi, snimio patriotski spot „Srce Srbije“, predmnijevajući da je to srce, upravo Cetinje, odnosno Crna Gora. Naravno, sve i jedan crnogorski vulgarno nacionalistički portal se našao zgrožen novim aktom svođenja Crne Gore na srbijanski okrug, ili izbornu jedinicu pa makar to bio okrug Miroljubove interpretacije srca.
Što svakom sa imalo pameti govori za koga radi ovo preduzeće.
Za Srbe u Crnoj Gori? Za vladu Crne Gore? Za SPC?
Teško.
Curenje podataka sa Skaj aplikacija nam je pokazalo na koji način kontrolisani medijski karteli u smiješnim postjugoslovenskim državicama funkcionišu kao sistem spojenih noćnih posuda. Blebetavi provokator poput Miroljuba Petrovića sada je najpotrebniji crnogorskoj opoziciji na čelu sa DPS-om, posebno kako se bliže vanredni izbori u Podgorici, a znamo da ovo ne bi bio prvi slučaj iznajmljivanja beogradskih klovnovskih pozera kako bi se namakao glas više sluđene mase, koja se drži u stanju prestravljenosti da će neko da dođe i otme joj državu. Napokon, kada je crnogorska opozicija predsjednika Srbije tako ljubazno počastila panegirikom koji je u njegovu čast, pob(j)edioca Amerike i osvetnika Kosova, nedavno napisao Andrej Nikolaidis, onda je red da joj despot uzvrati osobom slične pameti i društvene funkcije.
Ne znamo da li se Miroljub Petrović zaista seli na Cetinje, ali ukoliko se to zaista dogodi, nema sumnje da će se osjećati kao kod kuće, s obzirom na zbirku besprizornih ludaka i ludakinja koji su, kako smo se uvjerili iz Skaj aplikacija, uvijek na raspolaganju poštenim domaćinima nepravedno optuženim čak i za takva gnusna djela kao što je trgovina narkoticima. Ni malo se ne radujem pomisli na emisiju u kojoj mišljenja o Crnoj Gori razmjenjuju Miroljub Petrović i Darko Šuković jer je količina odvratnosti prilikom takvih upriličenja odavno prevršila mogućnost smijanja od muke.
U slučaju Petrovića i njegovih pandana iz redova crnogorskih nacionalista, starodrevna izreka „Ja tebi vojvodo, ti meni serdare, a obojica znamo kolika smo *ovna“ u ovom kontekstu funkcioniše sasvim obrnuto i glasi: „Ja tebi babarogo, ti meni karakondžulo, a obojica znamo koliko smo sredstava od toga inkasirali“. Na čiji račun. Naravno zato jer smo *ovna.
