Više vrijede dvije fotografije uhapšenog tužioca Saše Čađenovića i Rada Miloševića sa lisicama, nego svi intervjui i govori Jevta Erakovića i Draginjina napeta blagoglagoljivost
Hladno je na ulici. Hladno je i u zatvoru. Kad god policija hapsi, okrivljeni pod ruku uzmu što toplije stvari. Nema laganih odijela i kaputića, nose se uglavnom perjane jakne. Nose čak i hoodie dukseve sa kapuljačom. Znaju, trebaće im. Nema zezanja sa zimom. Nema više toplih stanova, nema više automobila i klime, a imali su kožna sjedišta, čak i grijače za dupe. Sve što su pod ruku uzeli na putu ka Spužu Rade, Medenice i ostale sudije i tužioci vrijedi po nekoliko prosječnih plata u Crnoj Gori. Dobri su to brendovi, a oni nisu “dovoljno bogati da bi kupovali jeftine stvari”. Za to su se borili valjda, između ostalog.
Ali fino je vidjeti kad vlasnici države i upravljači našim sudbinama izađu iz svojih standardnih oklopa, kad iskoče iz trodjelnih odijela i kompleta, pa se obuku prema sopstvenom nahođenju. Tad vidimo njihov pravi stil, odnosno, vidimo odsustvo stila. Kad iskombinuju patika-cipele, farmerke i jaknicu, pa dobijemo Top Valley stil.
DPS ekipa na protestima “Ima nas” zaista briljira. Sve te jakne govore za sebe. Pokušaj ležernosti u kombinaciji sa frkom od zime. Pločnici su hladni, a njima je ovo prvi put da su duže na ulici. Navikli su da izađu iz zagrijanih kola, poklone se ispred kakvog spomenika, postave vijence ili otvore tunel i nazad u kola čim ih fotografišu. Sad moraju da cupkaju na ulici, došlo je i to vrijeme.
Zato je divota vidjeti kroj jakne Danijela Živkovića ili kako je kožnjak zakopčao skoro do grla Jevto Eraković. Izgledaju kao nekad dileri deviza ispred knjižare Kultura. Ali sad su ispred Parlamenta, i sad se oni ne razlikuju ni malo od DF ekipe koja se dugo okupljala ispred zgrade Parlamenta. Reći će oni, da su jedni rušili državu, a oni je brane. Ali leksičkom forenzikom lako se da utvrditi da njihovi govori liče. Jedina je razlika što DPS ekipa ima znatno skuplju garderobu na sebi.
Zanimljivo je da uprkos insistiranju na zapaljivim govorima, sve što proizvedu i sve što izađe iz usta govornika je puka patetika, opšta mjesta i floskule koje ne pale. Više je pokrenula ljude djevojka koja viče i vrti se u mjestu, ona je svojim riječima navela nekoliko osoba na reakciju.
Govori političara na protestima “Ima nas” nemaju odjeka, nikoga ne pokrenu. Bolje bi bilo da ništa ne govore, da duvaju u pištaljke. Nema erudicije, nema ni reakcije. Kao mrtvo slovo na papiru, sve što kažu odnese vjetar, ne zadržava se. Prazno zveči. Sve te krupne riječi: izdaja, oteta država, ustav, sve te ganutljivosti su bez efekta. Pokušavaju da prežvaću posljednju izjavu Mila Đukanovića. Ništa drugo. O novkomponovanim, sklepanim treš patriotskim pjesmicama ne treba posebno govoriti. One su same po sebi kontraproduktivne. Ne kapiraju izgleda organizatori da je ovo vrijeme Instagrama i TikTok-a. Ili se slikaš ili igraš. Oni ne umiju ni jedno ni drugo. Sve rade kako ne treba.
Više vrijede dvije fotografije uhapšenog tužioca Saše Čađenovića i Rada Miloševića sa lisicama, nego svi intervjui i govori Jevta Erakovića i Draginjina napeta blagoglagoljivost. Te slike govore više od 1000 “Ima nas” riječi. Preozbiljno su sebe shvatili, zato su i govori prenaglašeni.
Narod želi djela, a ne da ih opet neko loži i maše novom šargarepom. Zato su i govori komični i nema izgleda da će se tu bilo što promijeniti. Dođe na isto, staviš TV na “mute”, a tamo neki likovi u kožnim jaknama otvaraju usta i prave se važni.
Đuro Radosavović
Izvor: Vijesti
