Bilo koja ideologija može biti zloupotrebljena za određene skupine, što znači da pravih vrijednosti kod njih u stvari i nema. Bitan je samo trenutni interes. A, ako će neke vrijednosti ili pseudo-vrijednosti koristiti, dobro je. Izgleda da je važan samo novac. On je jedina ideologija, a sve ostale ideologije, elite žele da pretvore u njegove sluškinje
Često se danas govori o ovoj ili onoj ideologiji, grupi ljudi, borcima za određene vrijednosti i itd. Međutim, problem je što su sve te ideje, bez obzira da li su od mejnstrim većine proglašene za pozitivne ili negativne, zloupotrebljene za određeni trenutak, a samim tim i ljudi koji stoje iza njih.
Ko to zloupotrebljava nacizam, komunizam, nauku, religiju, ljudska prava, istorijske događaje, to je pravo pitanje…
Najčešće je to politička elita raznih država, koja koristi u određenim situacijama simbole, nekad krst, drugi put svastiku, petokraku, rune, kolovrat, u zavisnosti kako im to interesima odgovara. Sve to dovodi do situacije da svaka ideologija sve više gubi smisao, prelazi u besmislenu frazeologiju i postaje pseudo-ideologija. Nakon zloupotrebe, ljudi uviđajući to, misle za sebe da su budale što su se žrtvovali za nešto, bivaju umorni, postaju konformisti, konzumeristi, istrošeni od svega, sa naivnom nostalgijom ili ogorčenosti se sjećaju svojih zabluda. Nažalost, ovo je prisutno itekako i u sferi religije. Ljudi površno pristupajući vjeri ili nekoj filosofiji koriste njihove simbole, i sve ostaje na tome. Ovo je najčešće slučaj za vrijeme ratnih sukoba, kada se u ateistima ili agnosticima odjednom probude patriotska osjećanja i koriste velike krstove, određeno pismo i jezik karakteristično za određenu religiju, kao arapski. Sve to ostaje na tom nivou, ali određeni simboli postaju gorka uspomena naroda, koji je stradao od pripadnika takvih grupa.
Posebno je interesantna zbrka u vezi rata u Ukrajini gdje se zajedno koriste nacistički, antisemitski simboli i retorika zajedno sa predsjednikom Jevrejinom, čiji su članovi porodice stradali u holokaustu, i sa zapadom, koji je uši ljudima po svijetu proglušio sa antifa propagandom. Što znači, bitno je u određenom trenutku iskoristiti ljude, bez obzira na njihova uverenja. Hvaliti takve pojedince i organizacije kao progresivne, samo zato što im to trenutno odgovara.
Bilo koja ideologija može biti zloupotrebljena za određene skupine, što znači da pravih vrijednosti kod njih u stvari i nema. Bitan je samo trenutni interes. A, ako će neke vrijednosti ili pseudo-vrijednosti koristiti, dobro je. Izgleda da je važan samo novac. On je jedina ideologija, a sve ostale ideologije, elite žele da pretvore u njegove sluškinje.
Ovakva opasnost može prijetiti i Pravoslavnoj Crkvi, kad se trenutnim okolnostima njena spoljašnja ikonografija učini korisnim. Ne treba to dozvoliti. Banalizacija i zloupotreba nečeg važnog.
Dolazimo na kraju do zaključka da glavna ideologija sve više postaje pseudo-ideologija, kao ideologija banalnog i besmislenog.
Miloš Lalatović
