Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Nedavno sam krenuo da pogledam jedan od ovdašnjih sajtova i umjesto one uobičajene formulacije koja provjerava „jeste li robot“, pojavila se jedna eksplicitnija formulacija u vidu pitanja „jeste li čovjek“? I dok ona prva izaziva podsmjeh i zapitanost tipa „ma kome je palo na pamet da ovo provjerava“, ova na koju sam juče naišao me je duboko zamislila.
Iako aplikacija kaže da će provjera da traje svega nekoliko sekundi, zapitao sam se, koji to softver može provjeriti i ispitati da li sam čovjek? Da li ispunjavam elementarne moralne i racionalne kriterijume za – biti ljudsko biće? Kakav sam prema bližnjima? Kakav odnos imam prema prirodi? Da li na najbolji način ostvarujem sve moje potencijale? Itd… Može li te dileme da riješi ova pitalica? I mogu li se osjetiti čovjekom, i biti zadovoljan sobom, ako me tamo neka sprava, nakon nekoliko trenutaka čekanja, štrikira, i uvodeći me u neki sajt, kaže da jesam – čovjek?
Uz sve ovo, javljaju se pitanja, neće li u skorijoj budućnosti, prilikom ulaska u neki od sajtova postavljati pitanja: kakav si čovjek? Koje si rase, nacije i uopšte, političke pripadnosti? Koliko god zvučala jezivo, ova perspektiva bi mogla biti od koristi, kada je u pitanju određeni broj glasila. Naime, uz takvu „ulaznu“ kontrolu, pretpostavljam – na one izrazito i ekstremno srpske sajtove ne bi mogli ući „milogorci“, niti bi, na ove „Bemaksove“ portale mogli da privire „četnici“. To bi nas uvelo u eru samozadovoljnog zatvaranja ekstremista u njihove sopstvene medijske brloge.
A opet, kad malo bolje razmislim, ne znam na koji bi portal mogli ući mi koji se prvenstveno i prije svega, osjećamo kao ljudi, pa smo potom politički i identitetaki određeni nekom ideološkom zajednicom?
Do čitanja u sljedećem broju….
