Prenosimo prvu objavu velikog ruskog pisca Zahara Prilepina, nakon preživljenog atentata i operacije.

Pozdrav (iz bolnice) celoj mojoj porodici.
Poginuo je moj dragi Saša (Aleksandar) Šubin koji je osam godina bio moj anđeo čuvar. Neustrašivi vojnik. I prijatelj i brat.
Saša je bio na suvozačevom mestu. Vozio sam ja. Eksplozija se dogodila ispod njegovog točka.
Izgubio sam svest na oko tri minuta. Kad sam došao sebi, dopuzao sam do razbijene šoferšajbne.
Meštani su pritrčali i pomogli mi da izađem. Obe noge su mi slomljene (jedan prelom je otvoren), a i još ponešto.
Zamolio sam da mi donesu mobilni telefon iz auta i odmah sam dao potrebne naredbe. Sve mi je bilo jasno, čim sam se osvestio.
Hvala Gljebu Nikitinu (gubernatoru Nižnjenovgorodske oblasti) što je odmah poslao helikopter. Od mesta atentata do grada su 3 sata vožnje, pa nisam baš siguran da bih tako stigao pri zdravoj pameti. Helikopter me prevezao za 16 minuta.
Obavešten sam da se radilo o dve podmetnute mine. Tip koji je to uradio – uplašio se i odmah nakon eksplozije prve pobegao. Da je aktivirao i drugu – svi bismo izginuli.
Uhvaćen je.
Kćerka je izašla iz vozila pet minuta pre eksplozije.
Hvala svima koji su se za mene molili, jer je sa ovakvom eksplozijom bilo skoro nemoguće preživeti.
Sve čujem i osećam.
Još jednom hvala Sanji koji mi je nekoliko puta spasao život
Sanja, naprosto nemam reči da ti sada nešto kažem.
Sanja i ja smo tek počeli da gradimo kapelu u našem selu.
Završiću je. Biće u čast Svetog Aleksandra.
Demonima poručujem: nećete nikoga zastrašiti.
Bog postoji. Mi ćemo pobediti.
Izvor: fakti.rs