Dužni smo da kratko obavijestimo javnost da je predsjednik države danas izrekao neistinu kazavši da je Srpska pravoslavna Crkva odbijala potpisivanje ugovora sa državom Crnom Gorom u vrijeme premijera Igora Lukšića. Bez mnogo obrazlaganja, javnosti predstavljamo citat iz odgovora (AEMbr. 1216 od 15.7.2011. godine) blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija koje je uputio tadašnjem predsjedniku Vlade Lukšiću u julu 2011. godine, dva dana po prijemu inicijative premijera (broj 01-7316 od 12. jula 2011. godine) za pripremu, kako stoji u toj inicijativi, “nacrta tekstova posebnih Temeljnih ugovora između Vlade Crne Gore i vjerskih zajednica”.
Mitropolit u prvom pasusu određuje predstavnika Mitropolije za razgovore sa delegiranim predstavnikom premijera, potom izražava svoje uvjerenje da će Vlada poštovati činjenicu “jasno prepoznate kanonske strukture u Crnoj Gori, oličene u četiri eparhije Srpske pravoslavne Crkve” te da “Vlada prepoznaje koja institucija ima kapacitet da predstavlja Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori kao jedinstvenu kanonsku sabornu instituciju za sve pravoslavne vjernike, bez obzira na bilo kakve njihove razlike – Srpska pravoslavna Crkva sa sjedištem Patrijaršije u Beogradu” i konačno zaključuje: “Smatramo da je ovo veoma važan korak naprijed u uređenju odnosa Pravoslavne Crkve i države Crne Gore i da će, u cilju postizanja dogovora, biti potrebno međusobno uvažavanje obje ugovorne strane i njihovog unutrašnjeg zakonskog, odnosno kanonskog ustrojstva i svojstva.”
Krajem aprila sledeće godine, mitropolit Amfilohije, po ovlašćenju Svetog arhijerejskog sinoda, dostavlja istom premijeru dopunjeni Nacrt Temeljnog ugovora (AEMbr. 579 od 20.4.2012. godine). Od aprila te 2012. godine komunikacija sa strane Vlade izostaje sve do aprila 2015. godine kada tadašnji ministar za ljudska i manjinska prava šalje predlog (br. 04-090-486/15-1 od 16.4.2015. godine) da se razgovori nastave. Mitropolit, bez odlaganja odgovara (AEMbr. 511 od 20.4.2015. godine), rekavši, između ostalog: “I ovom prilikom izražavamo spremnost i iskazujemo dobru volju za pripremu Temeljnog ugovora.”
Nakon nekoliko sastanaka, ti razgovori prestaju. Prvi razlog za prestanak razgovora je bilo odbijanje Vlade da se jasno i obrazloženo izjasni o nacrtu Temeljnog ugovora koji im je dostavljen 2012. godine i predstavlja Crkvi svoj novi tekst u formi radnog materijala.
Drugi, važniji razlog je dvoličan odnos Vlade koja je, usred navodnog dijaloga oko Temeljnog ugovora, bez ikakvih konsultacija sa našom Crkvom, a pretpostavljamo i bez većine zainteresovanih Crkvi i vjerskih zajednica, paralelno pripremala, a na kraju i jednostrano utvrdila Nacrt Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Neiskreni odnos tadašnjeg kabineta, čiji je premijer bio današnji predsjednik države, potpuno je obesmislio bilo kakve razgovore o Temeljnom ugovoru dok se ne riješi pitanje pomenutog Zakona. Koji su motivi predsjednika da ovako obmanjuje javnost, možemo samo da nagađamo, ono što je sigurno je da širenje lažnih vijesti ne koristi našem društvu.
Izvor: Mitropolija
