Piše: Oliver Janković
Ovaj se naslov svakako ne odnosi na fudbalere Real Madrida i njihovu 15. titulu prvaka Evrope, niti na g. Anćelotija koji ovu titulu osvaja šesti (kao trener), odnosno osmi put (kao igrač). Jer, njihova se pobjeda očekivala, iako igraju sa najrazličitijim sastavima od kad se takmiče. Bar su promijenili 6 različitih ekipa od kad trofeje osvajaju u eri kada tenis igra Novak Đoković!
A Novak Đoković, uz Olgu Danilović, jeste tema ovog spisateljskog osvrta. Dakle, Realovih 15 evropskih titula u istoriji, a 6 u posljednjih 15 godina. Cijela jedna industrija novca i moći slavi veliki timski uspjeh. A jedan Novak Đoković, u istom tom 15-godišnjem periodu ima 24 grend slem titule, sa jednim istim sastavom duše i tijela. I dok smo gledali novi Realov klupski trijumf u Londonu, po svemu prognoziran i očekivan, za to vrijeme, u obližnjoj evropskoj metropoli Đoković je demonstrirao „povratak otpisanog“ i pobjedom nad Italijanom Muzetijem u trećem kolu Rolan Garosa nanizao više osvojenih gemova i setova nego na svim turnirima poslije Melburna ove godine! Ispraćen u Pariz sa nevjericom, i očajničkim gledanjem u njegovu ličnu kartu naspram nezaustavljive omladine, Đoković ovdje demonstrira silu kakvu smo od njega navikli da gledamo na svim dosadašnjim velikim turnirima. Sve oni što nije funkcionisalo u Monte Karlu, Rimu i Ženevi, sada radi kao „po loju“ i gledamo ne ostarelog i nemoćnog, nego „starog dobrog“ Novaka!
Ako ovome dodamo nestvaran nastup Olge Danilović, čijoj su dosadašnjoj karijeri ovdašnji mediji pripisivali epitet „otpisane“, „zaboravljene“, „neostvarene“ i „neiskorišćene“, a koja na istom tom Rolan Garosu, razgoni favorite i evo je u osmini finala, borbena, strpljiva, hrabra i uspješna, onda nastupe naših dvoje tenisera u Parizu možemo da nazovemo zbirnim imenom „Povratak otpisanih“, osjećajući isto ono zadovoljstvo koje smo imali dok smo gledali kako brojne naoružane protivničke sile, ne mogu ništa Prletu i Tihom. Iz epizode u epizodu….
