Piše: Filip Dragović
Ajde da i ja kažem šta mislim o rezultatima popisa.
1. Evidentno je da smo kao narod postali stariji, sa većom prosječnom starosnom dobi, ali ne i pametniji, mudriji…. što bi ta „starost“ trebalo da podrazumijeva.
2. Jedan isti narod dijeli se na dvije nacije, koje su žestoko međusobno posvađane. To je ta 70% većina „pravoslavnih“ u Crnoj Gori, koja se kao u nekom kaleidoskopu preslaže u različite procente, u zavisnosti kako ih „okreneš“.
3. Pa ako te ljude okreneš kroz prizmu nacionalne pripadnosti (a to će reći, kroz vezanost za državu koju doživljavaju matičnom) onda će prevladati tijesna „crnogorska“ većina, uz manjinu koja im diše za vratom. „Srpsku“ manjinu koja ove prve podsjeća da ta matična crnogorska država jeste ujedno i srpska.
4. A ako isti narod okreneš kroz prizmu jezika, odnosno onoga što bi prije države ukazivalo na kulturu, jezik i rod, na međusobno razumijevanje i komunikativnu vezu sa crnogorskim okruženjem. E onda dominira „srpska“ većina, uz manjinu, sada „crnogorsku“ koja očajnički hoće da naglasi neku svoju mentalitetsku posebnost.
5. Jasno je da ovdje imamo po 30 % , ili podjednako onih koji su „zategli do kraja“ na obje strane. To su oni kojima je važnije da iskažu ko su (pred strahom da im to neko ne ukrade) nego da naprave most ka drugom. I oni su, za sada, većina od nekih 60 % (30 % Srba koji govore srpskim + 30 % Crnogoraca koji zbore „crnogorskim“)
6. 10 – 15 % je onih Crnogoraca koji govore srpskim ili onih govornika srpskog koji se pišu kao Crnogorci. To je jedan, po meni, mudriji dio stanovništva koji traži neku vezu, neki kompromis, između samih sebe i predaka, ali i između samih sebe i braće/komšija koji su „zategli“ u jednu stranu. Taj „dualitet“ nije nikakva identitetska vratolomija ili hir. To nije neko komplikovanje već komplikovane situacije. To je „S.O.S.“ signal da moramo napraviti neki iskorak iz ovih dioba, i da ne smijemo ostati sužnji zabetoniranih kategorija „ili – ili“. Taj SOS bukvalno može da znači u današnjoj Crnoj Gori: spasite naše duše (Save our souls). Spasite ih od sila mržnje i podela koje hoće da nas razjedine do kraja
7. Možda formulacija „Crnogorac koji govori srpskim“ i nije najsrećnija, ali ukazuje na jedan poredak vrijednosti koji se može razumjeti. Naime, ime srpskog jezika i naroda su starije i složenije kategorije od mlade crnogorske nacije. Stoga je obrnut fenomen „Srbin koji govori crnogorskim“ – nezamisliv i nemoguć. Ali, eto, ponudite mi bolje rješenje. Dajte mi varijantu koja će sačuvati i ono moje srpsko i ono moje crnogorsko i ja ću je prihvatiti.
