„Bez ikakvih ublaženica i ulepšanica siguran da je Neven Milaković jedan od najvećih savremenih srpskih pjesnika. Njegova rima je meka kao pamuk i oštra kao skalpel, zavisi od toga o kome pjeva. Mnogi su, kao i supruga uvaženog Hadži Petra Božovića, nakon uzimanja ove knjige u ruke rekli: ‘Nisam mogao dalje da čitam zbog velikog bola…’ Upravo je u tome i veličina ove poezije. Da vjerno i istinito opiše stradanja naroda srpskog. Da se kaže ko je zločinac, da se isti kazni i da se zločin nikada više ne ponovi. Dosta smo ćutali o zločinima počinjenim nad nama Srbima. Nekada zbog ‘bratstva i jedinstva’ nekada zbog ‘Jevrope’. I zločinci su ostali nekažnjeni. Čak se fašistička Hrvatska našla na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu! Upravo zbog naše ćutnje u svjetskom javnom mnjenju. A svako ko ćuti o zločinu je saučesnik zločinca. Zato Neven pjeva o tome“, rekao je moderator večeri, književnik Veselin Dželetović o zbirkama pjesama „Vila sa Košara” i „Sonetni vijenac: iz krajiškog oka”.
Pjesnik je u stihove pretočio srpska stradanja u jasenovačkom logoru i drugim stratištima u vrijeme monstruozne NDH, a pjevao je i o svim postradalim novomučenicima.
Naime, u prepunoj svečanoj sali Doma vojske Srbije u Beogradu je sinoć održano autorsko veče pjesnika Nevena Milakovića na kome su promovisane ove dvije knjige.
Stihove pjesama govorio je veliki srpski glumac Petar Božović, a Staša Koprivica je izvela muzičku numeru „Košare“.
Zbog emocija koje su izazivali stihovi Milakovića, Božović je na momente pravio pauze u govorenju pjesama, a u jednom trenutku je zamolio muzičare iz vojnog hora da preuzmu pažnju publike i otpjevaju Milakovićevu pjesmu „Vila sa Košara“ dok je veliki srpski glumac brisao suze.
Pjesnički opus Nevena Milakovića obuhvata osamnaest knjiga romana i pjesama, a „Sonetni vijenac: iz krajiškog oka” objavila je izdavačka kuća „Srpska nit” iz Podgorice. U ime izdavača obratio se Milivoje Brković koji je zahvalio Ministarstvu odbrane što je omogućilo da se najnovija Milakovićeva knjiga promoviše u Domu vojske Srbije.
„Saradnja s pjesnikom Milakovićem donijela je obostranu duhovnu korist, jer su njegovo pjesničko nadahnuće i naš djelatnički angažman u stvari dva lica istog – prilog kulturi sjećanja na stradanje srpskog naroda, i to ne samo u Jasenovcu, nego širom Balkana već duže od jednog vijeka. Veliku zahvalnost dugujemo autoru dizajna, Marinku Lugonji, koji je uspio da grafičkim jezikom dočara simbole kolektivne tragike koju je Neven Milaković opjevao. Zvučni život sonetnog vijenca nastao je zahvaljujući bardu srpskog glumišta, Petru Božoviću, koji je maestralnim kazivanjem Milakovićevih stihova učinio da najdublji doživljaj tragične epopeje osvoji dušu svakog slušaoca. Sistematski genocid, kojem je srpski narod kontinuirano izložen u krvavom 20. vijeku, na najbolniji način ocrtao je krug patnje, ali i krug razumijevanja i podrške. Zato je mogućno da ljudi različitih afiniteta, generacijske pripadnosti i interesovanja, odani predačkom zavjetu, sudjeluju na prvorazrednom nacionalnom poslu, koji ostaje kao trajna kulturna baština našeg naroda. Stoga se mi nikad ne ograničavamo na jednu temu, ma koliko ona bila velika. Svako stradanje našeg naroda, od Jasenovca do Kosova i Metohije, zahtijeva naš entuzijazam, solidarnost i spremnost da sve potencijale angažujemo u korist opšet srpskog dobra, jer su snaga i svjetlost Srpstva iznad svih naših pojedinačnih trajanja. Hvala pjesniku Milakoviću! Slava jasenovačkim mučenicima!“, rekao je Brković.
Milaković često pominje Nebesku Srbiju u svojim djelima i govorima a Dželetović je istakao da mi, kao srpski narod, nismo bili zagledani u to nebo „ne bismo prešli ambise koji su se tih godina pred nama otvarali. Da smo gledali dolje nikada ih ne bismo prešli i kao narod opstali“.
„Pjevaj, Nevene Milakoviću, pjevaj, da osvijetliš jame bezdane, da izbistriš Savu, da vazdigneš crkve porušene. Neka se tvoj glas daleko čuje, do Amerike ili još dalje do Lovćena, da probudiš nam braću usnulu. Rekao sam jednom prilikom Nevenu. Kada oslobodimo Kosovo i Metohiju i kada ujedinimo srpske zemlje počeću da pišem samo ljubavnu poeziju! Do tada moramo pisati o stradanju srpskom“, rekao je Dželetović.
Izvor: IN4S
