,,…Čast mi je najponiznije izjaviti Vašem Veličanstvu da ću biti lojalan građanin i da ću iskreno i lojalno služiti interesima države S.H.S. kao i biti vjeran Vašem Veličanstvu, kao i Dinastiji Karađorđevića, jer sam tvrdo uvijeren, da ću moći i ovim putem koristiti interesima moga naroda…“
U ovom tekstu prilažemo vam dijelove pisma pisanog u Januaru 1925. godine koje je Jovan Plamenac, vođa i glavni organizator Božićnog Ustanka, u pokajnoj noti uputio kralju Aleksandru Karađorđeviću. Jovan Plamenac u pismu moli od kralja Aleksandra amnestiju za njegove ,,političke krivice“, kao i da mu bude dopušten slobodan povratak u kraljevinu SHS, dok se zaklinje na lojalnost i odanost kralju.
Interesantni su pasusi u kojima pojašnjava zašto je stao na stranu na koju je stao 1918. godine. On navodi:
,,…U tim mojim svetim naporima za Crnu Goru i Srpstvo bili su mi neprijatelji samo oni, koji su bili ili neprijatelji Crne Gore i njene dinastije, ili Srpstva…“
Kao i da:
,,… je u interesu srpskog naroda da se na konferenciji mira pojave dvije srpske države sa posebnim zahtijevima, a u jednom istom cilju tako, što ne mogne jedna dobiti za Srpstvo da to dobije druga.“
Da se primjetiti da ovi i drugi brojni citati iz pisma ne idu ruku pod ruku sa ideologijom i politikom koja se danas pripisuje Zelenaškom pokretu i Božićnom Ustanku od današnjih tzv. ,,Komita“.
Ovo pismo po obliku i sadržaju nalikuje pismu koje je Krsto Popović iste godine pisao kralju Aleksandru sa sličnim molbama i obećanjima. I Jovana Plamenca i Krsta Popovića će tokom drugog svjetskog rata, bez suđenja, ubiti partizani.
U nastavku teksta prilažemo vam prvu i posljednju stranu pisma Jovana Plamenca.
***
,,Vaše Veličanstvo,
Uzvišeni Gospodaru,
Najponiznije molim Vaše Veličanstvo, da bi mi blagoizvoljeli milostivo izviniti, što sam prinuđen ovim putem podnijeti pred Uzvišeni Presto Vašeg Veličanstva ovu moju molbu sledeće sadržine:
Rođen sam u Crnoj Gori 1879. godine. Potomak sam jedne ugledne crnogorske porodice, koja je kroz tolike vjekove davala veoma zaslužne ljude svome narodu. Skoro odmah poslije mojih univerzitetskih študija u Njemačkoj ušaosam u politički život Crne Gore. Posjedao sam u nizu godina sve njene visoke političke i činovničke položaje. Bio sam narodni poslanik, vođa takozvane Prave Narodne Stranke, Predsednik Narodne Skupštine, ministar raznih resora, državni savjetnik, šef vlade itd. Vršio sam sa uspjehom razne državne misije od najvećeg povjerenja i značaja. Odlikovan sam visokim domaćim i stranim ordenima. U svoje vrijeme (1913) imao sam čast da budem odlikovan i od strane Srbije prvim stepenom ordena Svetog Save.
***
Vaše Veličanstvo,
Milostivi Gospodaru,
Ja sam naposletku riješio, poslije pune godine dana razmišljanja i poslije nekih šest godina teške borbe i stranstvovanja da se odazovem željama mojih ličnih prijatelja, te da pokušam, da se legalnim putem povratim u moju novu Otadžbinu, kao njen slobodan građanin i da u tom slučaju stavim moju radnu snagu na raspoloženje državi Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali kako sam, u odbrani časti i suverenih prava bivše crnogorske države, kao i u odbrani prava, časti i interesa crnogorskog naroda i njegove bivše dinastije, počinio izvijesne političke krivice, prema Srbiji, odnosno prema državi S.H.S. to najponiznije molim Vaše Veličanstvo, da bi ste mi blagoizvoljeli, danas već kao moj Uzvišeni Gospodar, milostivo dati amnestiju za sve moje političke krivice.
Čast mi je najponiznije izjaviti Vašem Veličanstvu da ću biti lojalan građanin i da ću iskreno i lojalno služiti interesima države S.H.S. kao i biti vjeran Vašem Veličanstvu, kao i Dinastiji Karađorđevića, jer sam tvrdo uvijeren, da ću moći i ovim putem koristiti interesima moga naroda.
Takođe nadam se Veličanstvo, da će biti i vlada Vašeg Veličanstva voljna, da pravilno ocijeni ovaj moj korak sa viših državnih interesa, te da će i Vašu najmilostiviju odluku rado u dijelo privesti.“
Vašem Veličanstvu najodaniji i najponizniji (potpis Jovana Plamenca)
Pariz, 31-I-1925
Redakcija
