Izlaganjima Gojka Božovića i Gorana Radonjića završeni su drugi „Pekićevi dani“ u Narodnoj biblioteci „Radoslav Ljumović“
Djelo Borislava Pekića (1930 – 1992) svojom snagom i svojim obimom tema, a najviše svojim kritičkim sagledavanjem pojava u istoriji i savremenom društvu, i dalje zaokuplja pažnju i umjetnika, i stručnjaka, ali i čitalaca, što su svojim izlaganjima preksinoć u Narodnoj biblioteci „Radoslav Ljumović“ potvrdili književnik, kritičar i izdavač Gojko Božović i prof. dr Goran Radonjić. Oni su bili učesnici manifestacije „Pekićevi dani“ u organizaciji podgoričke Biblioteke, a centralna tema bila je „Aspekti poetike Borislava Pekića“. Ujedno, njihovim gostovanjem završena je ova dvodnevna manifestacija.
Prevazišao dihotomiju epsko i moderno
Gojko Božović ističe da Pekićevo djelo stoji nasuprot cjelokupnom stvaralaštvu svih njegovih savremenika, jer riječ je o nepreglednom opusu. Božović ističe i unutrašnju dihotomiju naglašeno prisutnu u Pekićevom djelu.
– Kada vidimo opseg Pekićevog stvaralaštva, čitavo jedno argonautičko klatno s velikim rasponom, vidimo da je jedna vrsta epskog dara, epskog zamaha, koja nije karakteristična čak ni u epskim vremenima. A, kada čitamo Pekića, kada iznutra pratimo što je njegova eksplicitna i implicitna poetika, onda vidimo da je to jedno neobično moderno osjećanje svijeta. Kod mnogih pisaca to bi bila nerazrješiva protivrječnost, no kod Pekića je to potpuno prevaziđeno u duhu njegovog djela, gdje vidimo da on neprestano oživljava različite slojeve vremena saobražavajući ih sa pitanjima koja postavlja savremenom čovjeku – kaže Božović. To je moguće, kaže, jer Pekić književnost doživljava kao intelektualni čin, odnosno preispitivanje najsloženijih pitanja do kojih čovjek može doći u svom vremenu, kao i najsloženijih pitanja koje neko vrijeme pokreće.
Dva najveća čovjeka rođena u Podgorici su Pekić i Stefan Nemanja, kaže dr Radonjić, koji radi na knjizi koja se bavi Pekićevim djelom.
– Ako povežemo ta dva veoma udaljena vremena možemo reći da su obojica ljudi kulture, od jasne samosvijesti i čvrste pripadnosti svojoj zajednici. Takođe, otvoreni za dijalog i sa Istokom, prije svega grčkom i vizantijskom kulturom, i sa Zapadom, sa dubokim razumijevanjem naše pozicije, ali bez kompleksa prema bilo kome – rekao je dr Radonjić, napominjući kasnije da se takav Pekićev stav ogleda i u tome što je on tokom cijelog boravka u Velikoj Britaniji uvijek pisao za svoj narod, na svom srpskom jeziku. „Nedvosmislena je pripadnost Pekića srpskoj kulturi, ali isto tako je jasno i da on ima najšire vidike, i takve su i njegove teme“, naglašava Radonjić. Pekić je ujedno i kosmopolitski i nacionalni pisac, zbog čega se možemo dičiti njime, dodaje Radonjić.
“Aspekti poetike Borislava Pekića” 9. i 10. septembra u Podgorici
Radonjić ističe i da Pekić ne sagledava vrijeme pravolinijski, već ciklično što dovodi do osjećaja permanentne sadašnjosti, i što pokazuje da ne priznaje mogućnost progresa, napretka. On je i pisac ideja, a koji se uvijek koristi ironijom i autoironijom, što mu omogućava da upravo sve svoje i već postojeće ideje preispituje, dovodi u pitanje. Specifično za Pekića je i hibridnost njegovog djela, koja podrazumijeva kombinovanje različitih žanrova. Jedna od velikih tema Pekićevog djela je i interpretacija.
– Pekić nam otkriva ne samo važne dimenzije svog, već i našeg vremena, obilježenog post istinom, i u tom smislu danas se ukazuje i na moguće alternative jednoj distopijskoj budućnosti koju je sam prikazivao i možda mogućnosti da se iz nje izvučemo – zaključio je Radonjić.
Veče je moderirao Milorad Durutović.
Izvor: Dan
