Piše: Radko Garčević
Ta sela su u ranim osamdesetim godinama prošlog vijeka bila u znatno boljem ekonomskom i socijalnom položaju. Zahvaljujući demografskom rastu, Osnovna škola „Petar Dedović“ u Murinu bila je tijesna da primi sve đake. U selima je bilo dovoljno radno sposobnih. Bilo je i seoskih prodavnica i kafana.
Katastrofalnim (burazerskim) privatizacijama, uništavanjem proizvodnih kapaciteta i dugogodišnjim nenamjenskim i rasipničkim trošenjem novca iz donacija, raznih fondova, kredita i rasprodajom državne imovine, trodecenijska vladavina DPS-a počinila je zločin prema Gornjopolimljanima.
Od tri privredna sektora – primarnog, sekundarnog i tercijarnog, nijedan u pravom smislu ne postoji.
I pored toga što Gornje Polimlje ima prirodne potencijale za proizvodnju, kako mesa tako i mlijeka, nakaradna DPS vladavina je slabom otkupnom cijenom i jakim uvozničkim lobijima razvoj poljoprivrede i stočarstva svela na minimum.
„Burazerska“ privatizacija u režiji lokalnih DPS šerifa je sekundarni sektor koji su nekad činila jaka preduzeća poput: ŠIK Bor, konfekcija Maksim – Titeks, Fabrika lignoplasta u Brezojevicama totalno izbrisana s mape, a veliki broj radnika ostavila bez posla i samim tim ih dovela u kategoriju socijalnih slučajeva.
Plav je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, hotel „Sjekirica“ u Murinu, nekad poznato odmorište na frekventnom putu Murino – Čakor – Peć, zapušten i oronuo, do temelja je srušen u NATO bombardovanju. Uprkos „čvrstim i sigurnim predizbornim“ obećanjima tadašnjih čelnika vlade, a sadašnjih opozicionara gradnja tog hotela do danas nije započeta.
Na kraju se postavlja jedino ispravno i logično pitanje: hoće li neko iz „patriotskih“ razloga odgovarati za ovakvu pogubnu trodecenijsku „strategiju“ razvoja u kojoj su uništeni svi privredni subjekti koji su zapošljavali veliki broj žitelja Gornjeg Polimlja?! Kako je moguće da su „patriote“ zapostavile čitav region i produbile jaz između sjevera i juga? Tužno bi bilo da svi prođu nekažnjeno i da najveću cijenu plaćaju mladi ljudi u Gornjem Polimlju koji su ostali bez perspektive.
Izvor: Dan
