10. jula, obeležen je Dan nauke, ustanovljen u čast rođendana Nikole Tesle. Govorilo se mnogo o njegovim izumima i neizbrisivom tragu koji je ostavio u nauci, ali, kao i obično, kada je Tesla u pitanju – i o njegovom poreklu, kraju iz koga potiče i sudbini naroda kojem pripada. Baš o tome za Magazin Radio Beograda 1 govorio je jedan od dobitnika nagrade Tesline naučne fondacije, otac Dragan Mihajlović, paroh gospićko-smiljanski. Mladi sveštenik već sedmu godinu službuje u Smiljanu, u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, u kojoj je to činio i Teslin otac Milutin

Iako se, kao prvi pravoslavni sveštenik u toj parohiji od 1991. godine, svakodnevno suočava sa izazovima i retko kad liturgiju služi u punoj crkvi, otac Dragan se ne predaje. Turistima koji obilaze Teslino rodno selo neumorno objašnjava ko je i iz kakve porodice potiče veliki naučnik, a Teslinom narodu, Ličanima, silom rasejanim po svetu, pruža utočište, utehu i nadu. Sa njim je razgovarala novinarka Đurđica Dragaš.
Đurđica Dragaš: Čiji je Nikola Tesla? Na pitanje koja često zamuti srpsko-hrvatske odnose, uzburka strasti i društvene mreže, postoji vrlo jednostavan odgovor. Svima koji uz memorijalni centar, posete i pravoslavnu crkvu u Teslinom rodnom Smiljanu s ponosom ga daje mladi paroh gospićko-smiljanski otac Dragan Mihajlović.
Otac Dragan: Većinom su pitanja o životu Nikole Tesle, o poreklu. Tu u hramu mogu da saznaju da je Nikola Tesla Srbin pravoslavne vere, da je imao i sa očeve i sa majčine strane 56 pravoslavnih sveštenika, da se nikada nije odrekao svoje pravoslavne vere. Iako je bio u Americi, Evropi, uvek je ostao dosledan veri Svetoga Save i svojih predaka.
Đurđica Dragaš: Da li se iznenade kad to čuju s obzirom da imamo drugačije tonove, iz zvanične Hrvatske i inače?
Otac Dragan: Iznenade se neki, ali pravu istinu mogu da čuju u hramu, kada im se kaže da je majka Nikole Tesle isto bila iz svešteničke porodice, da je njen otac isto bio sveštenik, ujak od Nikole Tesle, kasniji mitropolit Nikolaj Mandić, i tako te stvari, turisti se iznenade kada saznaju.
Đurđica Dragaš: Njegov trud prepoznala je i Teslina naučna fondacija koja mu je dodelila nagradu. A zaslužio je otac Dragan mnogo više, bar od srpskog naroda, kako onog malobrojnog koji je opstao u Lici, tako i od svih onih koji su se rasuli po svetu. I za jedne i za druge kad posete zavičaj otvorena su njegova vrata, a crkva u kojoj ponosno služi jedna od retkih mesta gde se osećaju kao svoji na svome. Malo je, nažalost, prilika u kojima je hram Svetih apostola Petra i Pavla pun ljudi, ali otac Dragan ne gubi nadu.
Otac Dragan: Vernika ima jako malo, pogotovo u zimskom periodu. Nekada se desi da smo popadija i ja sami, kao i deca, ali kao što je Gospod rekao, gde su dvoje i troje zajedno u ime moje, onda sam i ja sa njima. U letnjem periodu bude malo više vernika, kada dođe naš verni narod iz Srbije, iz Republike Srpske, kada dođu u svoja rodna mesta, svoj zavičaj, da posete svoju rodbinu, prijatelje, pa kad dođu i na bogosluženje.

Đurđica Dragaš: Otac Dragan je u Gospić stigao 2016. Bila mu je to prva parohija, a on je bio prvi pravoslavni sveštenik koji je od 1991. godine zanoćio u tom gradu. U obnovljenom parohijskom domu on i supruga započeli su jedan potpuno neizvestan život u nimalo naklonjenoj sredini. Ipak, kako kaže ona narodna, na muci se poznaju junaci. Porodica Mihajlović postala je bogatija za dva člana, devojčicu i dečaka, a otac Dragan, skroman i uporan, prevazilazio je polako i sigurno prepreke koje bi mnoge pokolebale. Uspeo je da ubedi gospićke vlasti da ograde prostor na kojem se nekad nalazila pravoslavna crkva. Na mestu hrama srušenog tokom 90-ih zahvaljujući tome više nije parking. Od crkve u Smiljanu napravio je mesto na koje rado dolaze čak i Ličani decenijama odviknuti od vere. Obišao je i služio parastose na mnogim stratištima po Velebitu i Lici, brojne bezimene žrtve su prvi put pomenute u njegovim molitvama. Uspeo je i u onome što je izgledalo potpuno nemoguće – da ga Gospićani pozdravljaju i da sarađuju s njim. Ipak, koliko god uporan bio, neke tužne činjenice ne može da promeni.
Otac Dragan: Traga je ostavio i komunizam, i ova sva ranija stradanja, naročito taj period komunizma, ovde pogotovo. Nažalost, veoma malo je ostalo vernog naroda našeg srpskog pravoslavnog vodi posle ovih svih stradanja i nedaća. Malo Medak što ima više kuća i ova okolna sela i mesta, i gde je par hramova. Sačuvano je šest hramova što su u bogoslužbenoj potrebi, a ostali su skroz porušeni ili u ruševnom stanju, kao što je i hram u Mogoriću. U Revcu je porušen skroz hram, nažalost, tako je i u Gospiću i svim okolnim mestima. Polako uz Božiju pomoć bogosluženja se obavljaju u hramu u Smiljanu, u Medaku i okolnim selima.
Đurđica Dragaš: Baš kod jedne od pustih i polusrušenih crkava u gospićkom kraju snimili smo ovaj razgovor. U selu Barlete, zaseoku Volarice, decenijama samuje crkva Vozdviženja časnog krsta. Prvi put je podignuta davne 1725. godine, obnavljana krajem 19. veka, a u Drugom svetskom ratu prilično oštećena. Izdržala je i to i nebrigu posleratnih vlasti i rat 90-ih. Iako teško ranjena, stoji i dalje, i prkosi vremenu, zlim ljudima i našoj neodgovornosti.
Otac Dragan: Nije porušena, ali je u lošijem stanju, tako da bi trebalo uz neka ulaganja da se stavi u bogoslužbenu upotrebu. I krov da se promeni, da se sačuva od daljeg propadanja, zidovi da se urade i stolarija nova da se postavi, unutra nekih još radova, pa da bi to izledalo koliko-toliko dobro.

Đurđica Dragaš: Crkva Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja u selu Medak podignuta je 1724., a osveštana 1884. godine. Jedna je od retkih pravoslavnih crkava u okolini Gospića koja je u bogoslužbenoj upotrebi, ali i njoj je potrebna obnova.
Otac Dragan: Krov je u dobrom stanju, stolarija je dobrom stanju, jedino je sad malo fasada i unutrašnjost hrama, koliko bi bilo sredstava, ako bi moglo da se fasada uradi, to bi bilo dobro.
Đurđica Dragaš: To je u stvari manastir, ali nema bratstvo.
Otac Dragan: Da, manastir od 2005. odlukom njegovog preosveštenstva episkopa gornjokarlovačkog gospodina vladike Gerasima, a nažalost monaha nema.
Đurđica Dragaš: Da li postoje neki planovi u tom smislu da tu bude bratstvo?
Otac Dragan: Za sada nema, ako bi kasnije možda nekih bilo mogućnosti, onda možda bi moglo ako bi se i konak izgradio, pa bi bilo lakše.
Đurđica Dragaš: Eparhija gornjokarlovačka Srpske pravoslavne crkve otvorila je žiro račun za obnovu ove dve crkve. Sve neophodne informacije mogu se pronaći na sajtu eparhije, a otac Dragan kao pravi čuvar Teslinog naroda i nasleđa, poziva sve ljude dobre volje da pomognu.
Urednica emisije Magazin: Ana Tomašević
Audio: https://www.rts.rs/upload//media/2023/6/14/12/50/247/1613895/magazin1407.mp3
