Piše: Milija Todorović
Jedan logo, jedan likovni amblem koga predsjednik Skupštine po svojim ingerencijama promoviše ili mijenja – izazvao je bunt opozicije. Takav i toliki da su logo prekrili naljepnicama. Nešto u duhu onog kačenja državnih zastava na crkvama po cetinjskoj opštini. I u jednom i u drugom slučaju DPS-ovci ponižavaju državne simbole. Kažu da to rade civilizovano, ali pitam se šta ima civilizovano u omalovažavanju simbola koji su propisani državnim zakonima? Zastavama nije mjesto na ogradama, a logou Parlamenta nije mjesto ispod naljepnica.
Međutim, šta o civilizovanosti zna jedan Oskar Huter? Čovjek sa gumenih barikada? Šta o civilizovanosti zna jedna stranka koja je zastavu, grb, himnu ove zemlje izglasala bez pola poslanika u Skupštini?
I sad oni komentarišu da je neki simbol proglašen jednostrano? Oni koji nijesu pitali polovinu Crne Gore kad su izglasavali njena obilježja? Nego sada, onako sektaški, sami proglašavaju šta jeste a šta nije „crnogorsko“, pa sve ono što po njima „nije“ naše – kite, kreče i farbaju….
A šta im smeta u vezi logoa? Fasada zgrade u kojoj Huter i družina svakodnevno rade, primaju plate i sastanče? Zgrade koja je do podne zgrada Prestonice, sjedište Cetinja, kabinet tamošnjeg DPS-a, SDP-a, SD-a…. a od podne, to je simbol okupacije i stranog uticaja? Iako je i to drugo notorna laž i istorijski falsifikat, sve I da je istina, ovi koji su danas vrijeđali logo Skupštine trebalo bi da se isele iz zgrade Banovine, i da je ustupe, recimo, ambasadi Srbije ili mitropoliji SPC. Dakle, ta zgrada ili na logo ili iseljavanje naših „domobrana“ iz nje.
