Piše: Oliver Janković
Raste, iz turnira u turnir, broj momaka koji su uzeli reket u ruke kad je Novak već bio ATP br. 1, a koji ga sada pobjeđuju (i tako ostvaruju svoje „najluđe snove“). „Novače, ja sam ovdje zahvaljujući tebi“ izgovorio je jutros rano 19-godišnji Jakub Menšik, nakon što ga je savladao, baš na mišiće, I nakon što su to isto već izgovorili Alkaraz, Siner i toliki drugi tinejdžeri. Reklo bi se, šta će to Novaku? Koliko ćeš još mladića uvesti u klub „pobjedio sam Novaka Đokovića“? Odnosno, reklo bi se: e vala si mogao bez toga!
Ali to pitanje izlazi iz svijesti ljudi koji nemaju onu navijačku i takmičarsku ludost, onaj ideal „više od najvišeg“ koji je Đokovića doveo do svih ovih rekorda koje danas ima. Da smo se vodili tom logikom ne bismo imali ni 24 GS, ni olimpijsko zlato, ni tolike sedmice na ATP vrhu.
Sa druge strane, prije dvije godine, upravo je Alkaraz (ako se sjećate) na neke taj-brejkove, prvi put pobjedio Đokovića (i još koji put potom) i isto mu se ovako zahvalio sa pobjedničkog postolja, i upravo je tog istog dečka starina Novak pobjedio poslije toga onda kad je bilo najvažnije. A jutros je Novakov duel sa mladim Čehom bio na potpunoj klackalici i pokazao da 100. ATP trofej nije osvojen, još uvjek, ali je – na dohvat ruke.
Realno, u nekom normalnom tajmingu, bez odlaganja termina, bez otečenog oka, 38-godišnji teniser će, uz Božiju pomoć nastaviti niz započet ove godine u Melburnu, nastavljen u Majamiju….. Slijede gradovi na M…Madrid, Monte Karlo, i mastersi na šljaci.
„Zabavište“ neka se širi, i neka naleti još koji junoša koji će se pohvaliti Novakovim „skalpom“… kad se poklope reket i loptica kao prošle godine na OI u Parizu, dobićemo brojke 100 i 25, o kojima će svaki ovaj klinja tek moći da sanja i da gleda u njih kao u zvjezdano nebo iznad svoje glave.
