Piše: Milija Todorović
Bilo je humoreskno slušati prije neku noć kako su svi učesnici lokalnih izbora u Budvi bili prezadovoljni ostvarenim. I oni sa 9 odbornika, i oni sa 7, i oni sa 3, pa čak i oni sa 2 ili jednim odbornikom. Međutim, među svim tim folirantima, moju pažnju plijeni DPS koji konstatuje jačanje svoje političke misije, i „pad“ vladajuće koalicije. Za nevjerovat!
Riječ je o stranci koja je u epohu crnogorske nezavisnosti ušla kao vladajuća partija. Kako na državnom nivou, tako i na nivou Budve. E od tada pa do preksinoć, sa DPS-om se desilo toliko toga. I to „toliko toga“ se može kvalifikovati na razne načine, ali nikako kao rast ili jačanje DPS-a.
Najprije je vođa apsolutne vlasti u Budvi, i jedan od stvaralaca DPS-a, Sveto Marović osuđen kao vođa kriminalne organizacije, a pomenuta partija doživjela lom podrške i izgubila vlast. A onda je sa najnovijim promjenama ova stranka svoj slobodni pad povjerenja zaustavila na 7 odbornika (od ukupno 33 u Budvi). Mandićev i Carevićev DF osvojio je preko 50% podrške Budvana. I ta je podrška ovoj pro-srpskoj koaliciji ostala do danas. Jovanovićeva „naš grad Budva“ je eksplicitno vezana za tradicije litija iz 2020., ništa manje od liste koju je predvodio Mikijelj. Oni zajedno imaju preko 50 %, a uz sve sorte Demokrata i PES-a, ideja anti-DPS reforma ima još uvjek 2/3 većinu u ovom mediteranskom gradu.
A DPS? Pa eto, od 2020, ta partijica, ni iz trećeg puta ne može da prebaci limit od 7 odbornika. I to oni zovu jačanjem?
