Relativno niska izlaznost na parlamentarnim izborima može se shvatiti i kao dobra poruka glasača.

Šta god da je motivisalo pad glasačkog interesovanja, sasvim izvjesno doprinosi snižavanju iracionalne, pa i poražavajuće moći i publiciteta koji uživaju političari.
Drugi dobar indikator od opšteg značaja jeste debakl Nebojše Medojevića i SDP-a. U prvom slučaju to je znak da politika pararazitiranja više ne može da se toleriše, a u drugom slučaju je signal da šovinistička politika u jagnjećoj koži demokratije više nikog ne može da zavara.
Treći dobar učinak otpada, budući da je SNP + Demos prešao cenzus, te ćemo još gledati Jokovićeve diletantske i beskorisne politikantske vragolije.
Četvrti dobar učinak bi mogao stići pod uslovom da PES „otkači” GP URA. Umalo je Dritan Abazović mogao imati status velikog političkog formata, uprkos tome što je njegova glasačka podrška minorna. Dočim, u finalu izborne kampanje pokazao je elemente panične i podmukle želje da bi zarad očuvanja bilo kakvog političkog liderstva bio spreman da se vrti kao čigra na tacni de-pe-es-ovske plesne škole.
Peta dobra stvar je što možda možemo dobiti stabilnu vladu, ali ne zato što postoji povoljan kontekst za takvu poziciju, saglasje srodnih političkih ideja, nego zato što ima dovoljan broj kandidata koji više od dobrih ideja krasi vlastoljublje. Biće to ipak lak dogovor, uz malo težu raspodjelu funkcija.
Najbolje od svega jeste to što su svi relevantni igrači uručili crveni karton DPS-u. Moraju i oni da zasluže rad na terenu, da dobro užare opozicione klupe.
Najgore od svega jeste što je DPS preživio kao jedina politička alternativa, a to ima da zahvale personalno Dritanu Abazoviću i Andriji Mandiću. Ostaje jedino neobično zašto de-pe-es-ovci toliko zdušno mrze Abazovića. Možda ne mogu da osvijeste paradoks njihovogvlastitog političkog opstanka. Očevidno misle da su izgubili na izborima 2020. Neće biti baš tako – oni su poraženi one noći kada su pokušali da ozakone i nametnu svim građanima svoje opredjeljenje za život bez Hrista.
Milovan Urvan