U decembarskom repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta odigrana je predstava Pokojnik u izvedbi ovdašnjeg glumačkog ansambla, a u režiji Egona Savina.

Briljantnu ekipu glumaca predvodi Marko Baćović, inače direktor ove institucije, a predstava je rađena po originalnom Nušićevom tekstu, uz neka zanimljiva vremenska i prostorna prilagođavanja savremenoj Crnoj Gori. Vanvremeni Nušić, puno mladih glumaca na sceni i prepuno gledalište CNP-a, koje oduševljeno aplaudira umjetničkom poigravanju sa smiješnim i mračnim stranama ljudske prirode.
Komedija koja se preliva u opominjuću tragediju. Laž, licemjerje i brutalna prevara koja istisukuju iz realnog života jedini lik na sceni kome je stalo do istine i časti. Sve su to univerzalne koordinate pozorišnih igrokaza još od antičkih vremena, ali ih je Nušić odomaćio pred ovdašnjim mentalitetom, a Savin i Baćović su ih učinili aktuelnim u Podgorici, na kraju 2022. godine.
Nepoznati leš (Pokojnika) nađen je na obali Morače; naučni projekat koji vrijedi milione evra tiče se isušivanja Skadarskog jezera; dijalozi teku uz ambijentalne dosjetke i akcente; a akteri u momentu najveće sreće i saglasja zaigraju crnogorsko na bini. Međutim, to nije sve. Najveći dodir sa savremenim crnogorskim momentom Nušićev predložak dobio je u samom zapletu radnje. Onda kada grupa prevaranata kuje plan kako da pravog vlasnika novca, kuće i projekta, za koga se mislilo da je mrtav – a nije, uklone iz svoga grada, svoje zemlje i zadrže za sebe ono što su mu oteli?
U jednom momentu kradljivcima postaje jasno da će teško dokazati pred sudom da je živ čovjek – mrtav, te da njegova žena nije njegova, i da njegova imovina pripada njima a ne njemu. Tada, jedan od idejnih vođa krađe kaže da se sa Pokojnikom moraju obračunati sa višeg tematskog nivoa, sa drugačije pozicije od onih trivijalnih dokazivanja čije je šta. Na nestrpljivo pitanje ostalih, kako misli da to uradi, i koji je to viši nivo, naš lopov-mudrac odgovara: Proglasićemo ga za državnog neprijatelja! I dodaje kako će javnost obavijestiti da je on zavrbovan u inostranim političkim centrima da radi protiv svoje zemlje, da je poslat ovamo kako bi uništio sopstvenu državu, i kako je krajnji čas da se njegov maligni uticaj spriječi. Sve to, naravno, uz lažne svjedoke koji će od svog netačnog svjedočenja imati materijalne koristi.
Publika u CNP-u je prepoznala aluziju na ovdašnji rodoljubivi narativ onih koji svoja nepočinstva finansijske i materijalne prirode, pravdaju patriotizmom. I zbog toga je bila više nego oduševljena, frenetično pozdravljajući svaku novu repliku koja se ticala ovog plana odbrane države od čovjeka koji traži pravo na sopstveni život i postojanje. Kradljivci brane svoj plijen širenjem laži o napadu na državu. Umjetnost je to bolje i slikovitije prikazala od bilo kog političkog pamfelta, i zato je CNP, kroz ovu predstavu, počeo da liči na velike svjetske amfiteatre, u kojima se oduvijek, znalački, prikazivala istina.
Eto, kako je kroz Nušićevog Pokojnika na daskama koje život znače, oživjela sama istina u našem lijepom, glavnom gradu.
Filip Dragović
