Incident sa opservacijom novopečenog cetinjskog gradonačelnika na temu odnosa lokalne uprave prema Crkvi, najbolje oslikava u kakvu se zamku/klopku uhvatila ekstremna ideologija crnogorskog nacionalizma. Udarajući u doboše opšteg po-crnogorčenja i rasrbljavanja svega na prostoru države Crne Gore, ispostavlja se da „dobošari“ nijesu računali na realnost pravne države i demokratskog poretka.
To su postulati na kojima počiva svaka država pa i ova o kojoj su „novokomite“ sanjale, retroaktivno, još od 1918… Država, makar bila stvarana na referendumskoj euforiji i post-referendimskoj propagandi punoj mržnje i istorijskih falsifikata, ipak kad-tad mora funkcionisati na principima prava i poštovanja civilizacijskih normi. Naravno, ukoliko hoće da bude država… E tu se javlja problem i klopka za novo-komite.
Jer, njihova ulična halabuka i falsifikatorska dreka raznih „antena“ i „cdm-ova“ u direktnoj su suprotnosti sa protokolom i poretkom demokratskog društva. U uređenoj državi, naime, ništa ne znače etikete i ideološke prozivke ukoliko nijeste pripremljeni za sprovođenje predviđenih procedura. To i jeste čvor preko koga se najprije sapleo Đukanović poturajući nam anti-ustavni zakon, kojim je navodno htio ispraviti „istorijsku nepravdu“ iz 1918. Ali avaj, taj anti-zakon bio je u suprotnosti sa pravnim poretkom države i nije se mogao izboriti ni za legalitet ni za legitimitet. Tako je kvazi-istorijski falsifikat o „otimanju“ i „vrtanju“ crkve pao pred naletom pravnih i demokratskih argumenata crnogorske sadašnjosti.
Slično je i sa temom vlasništva nad Cetinjskim manastirom. Uprkos „guslanju“ o „crkvi druge države“ i „đedovima koji su zidali“ seoske crkve, pred pravnom državom treba iznijeti argumente koji su validni u pojmovnom i vrjednosnom sistemu katastara i nadležnih sudova, a ne u prozi Mija Popovića ili kolumnama Nikolaidisa.
I tako, verbalna artiljerija i parolaška mašinerija „novokomitskih armada“ zaglibila je i vergla u mjestu pred prvim šalterima i pisarnicama crnogorskih sudova. Otuda, gradonačelniku Cetinja i ostalima koji mu liče po pameti, ne ostaje ništa drugo nego da poslije puškaranja sa Kruševog ždrijela i arlaukanja Tompsonovih blalada po cetinjskim ulicama kažu da će preduzeti „sva pravna sredstva“ kako bi konstatovali da nema ama baš nikakve osnove da se vjerski objekat vodi na civilnu gradaku upravu, u sekularnoj državi i u društvu čija istorija takvo nešto ne pamti.
Filip Dragović
