Zbog velike „zabrinutosti“ što ne može doći u Crnu Goru „ako se kandiduje za predsjednika“ njegov „prijatelj Milo“, dr Duško Knežević odnosno „bankarska pobegulja“ želi da redovnim javljanjem iz dalekog, ali „prijateljskog“ i njemu udobnog Londona, iskaže žal ne samo građanima nego i onom velikom broju njegovih otpuštenih radnika koji su sada na „birou rada“!?
Kad neko nešto napiše pa objavi, a uz sve to još „priloži“ video zapis onda je za očekivati da neće biti vrdanja je li ili nije rekao, objavio, nije tako mislio, imalo je figuratvno značenje i tako dalje i tome slično!
Ako je javno rečeno i objelodanjeno onda se nema kud nego čekati „pohvalu“ ili (is)trpjeti kritiku za javno datu riječ! Ako dato obećanje nije ispunjeno ili se odugovlačilo sa ispunjenjem obećanoga iz godine u godinu onda je jasno da je riječ o obmani ili prosto rečeno javno izrečenoj i obećanoj laži!
Zato, neke pojedine ličnosti iz javnog, političkog, kulturnog, naučnog ili uopšte iz društvenog života, a koje se služe obećanjima odnosno lažima, doživljavamo ih kao neozbiljne i nezrele ličnosti, u vidu šarlatana, ljigavaca, poltrona i koje im sve ne pogrdne nazive treba (do)dati uz njihovo ime i prezime, pa makar bili i akademski građani sa stručnom i naučnom titulom pride!
Nećemo previše ponavljati sopstvene riječi, ali od sada hoćemo češće reagovati na javljanja i podsjećati „bankarsku pobegulju“ u Londonu da ćemo biti istrajni u ispunjenju svoga obećanja, da će biti redovno prozivan, dokle god ne ozvaniči javno i (po)kaže „snimak plave torbe (…)“ iz koje njegov „prijatelj“ Milo, navodno, „uzima novac“!
Za razliku od neozbiljnog „bankara pobegulje“, koji sada rijetko (s)pominje da „ima snimak plave torbe (…)“, moja malenkost se strogo drži svojih principa i poštuje javno datu riječ da ću povremeno svojim javljanjem (pod)sjećati dr Duška Kneževića, i tražiti od njega da se izjasni ima li snimak „velike plave torbe (…)“ ili toga snimka nema niti ga je ikada bilo, iako ga je, kako nekom prilikom reče, „prvo poslao prijatelju Milu“ na uvid! Ako mu „nije vrijeme“ za objavu ono jeste za izvinjenje koje se očekuje javno od dr Duška Kneževića, i to „in vivo“ u njegovom direktnom „liveu“ iz Londona!
Da li je bio original ili baš „javno obećani snimak laži“? Da li je odustao od daljih obećanja da će u javnosti biti prikazan „snimak velike plave torbe (…)“ ili će zaćutati i prihvatiti javno upućene riječi „tvrdnje“ njegovoga „prijatelja Mila“, da: „Riječ je ne samo o lopovu, nego i o patološkom lažovu“!
Naravno, nije na odmet podsjetiti „bankarsku pobegulju“ u Londonu da nijesmo zaboravili, iako su protekle nekolike godine, na njegovu veliku zvonjavu od obećanja o „velikoj plavoj torbi (…)“ iz koje njegov „prijatelj Milo“ uzima novac i da je vrijeme te njegove velike laži prošlo, kako mnogo puta reče uživo na tv-u u njegovim javljanjima iz Londona, da on „ne laže“!!
Mada nam nije bila prvenstveno namjera na ta podsjećanja, ovo javljanje je izazvano „pobeguljinim“ zagonom da bi došao u Crnu Goru, ali „niko neće“ da mu „da procjenu njegove bezbjednosti“ da po Crnoj Gori može da šeta i vršlja uzduž i poprijeko, obmanjuje i obećava građanima, da (na)puni svoje kofere i odnese i ono što mu je (pre)ostalo u Crnoj Gori!?
Zagoni se Duško iz dalekog i hladnjikavog, ali „prijateljskoga“ Londona, da dođe u Crnu Goru i „pomogne“ građanima njenim da „sruše režim Mila Đukanovića“, da „raskrinka halapljivog vladara“, i da „zada završni udarac“ svome dugogodišnjem „prijatelju Milu“ odnosno i njegovom „predsjedniku svih građana“! Hoće li uspjeti u toj namjeri, jer, ipak, ima još vremena do predsjedničkih izbora, a njegov mu se „prijatelj Milo“ već kandidovao, imao javno „promociju“ odnosno sučeljavanje sa protivkandidatima na Javnom servisu RTCG?
Njegov zagon da „dođe u Crnu Goru“ je učestao evo nekolika mjeseca i veoma je „ozbiljan“ u toj namjeri, isto onoliko koliko i obećanja koja je davao da će „kada dođe vrijeme“ pokazati „snimak velike plave torbe iz koje Milo uzima novac“!
„Bankarska pobegulja“ se zalijeće da iz Londona „doleti“ u Crnu Goru i na predsjedničkim izborima zada(de) završni udarac svome „prijatelju Milu“, ako se on kandiduje na predsjedničkim izborima! A njegov „prijatelj“ se, uprkos toj prijetnji, ipak kandidovao i čeka „patološkog lažova“ da dođe i raskrinka sve njihove zajedničke laži baš u tom „mnogo voljenom“ Monten(ij)egru!
Naravno, dobro zna „bankarska pobegulja“ da su mu putevi saobraćaja do Crne Gore slobodni bilo po vodi, zemlji ili vazduhu, ali jedino ne može ući u svoju državu slobodnih ruku već skrštenih odnosno vezanih, jer ga potražuju organi gonjenja te države i traže njegovu ekstradiciju i to baš po narudžbi njegovog „velikog“ i dugogodišnjeg „prijatelja“ Mila!
Ma, pokušava vlasnik „Atlas banke“, da malo kao iz (ne)znanja politički mudruje i šeretski se posprduje „o svom dolasku“, jakoj „čežnji i želji“ za Crnom Gorom, iako mu se ne dolazi tako voljno i dobrovoljno koliko se zagoni!
Reda radi, javlja se „bankarska pobegulja“ da ga ne zaborave građani kojima je ostao u pamćenju kao osoba koja nikad „ne laže“! Međutim, ima veliku želju i sklonost da obećava i obmanjuje te iste građane „da je u posjedu“ onoga čega nema odnosno da „snimak velike plave torbe (…)“ ne postoji ili je dat „prijatelju Milu“ i tu je kraj svim njegovim lažima i obećanjima!
Da zaista u stvarnosti, kod dr Duška Kneževića odnosno „bankarske pobegulje“, postoji taj snimak odavno bi u Crnoj Gori drugačije „ptice pjevale“ i njegov „prijatelj Milo“ ne bi sada bio predsjednički kandidat na izborima zakazanim za 19. mart 2023. godine već tamo gđe mu je i mjesto, nedaleko od Podgorice! A, reče Duško „da on i Milo ne mogu biti zajedno“, obojica u Podgorici odnosno u Crnoj Gori!?
Zbog velike „zabrinutosti“ što ne može doći u Crnu Goru „ako se kandiduje za predsjednika“ njegov „prijatelj Milo“, dr Duško Knežević odnosno „bankarska pobegulja“ želi da redovnim javljanjem iz dalekog, ali „prijateljskog“ i njemu udobnog Londona, iskaže žal ne samo građanima nego i onom velikom broju njegovih otpuštenih radnika koji su sada na „birou rada“!?
Naravno, spremni su da čekaju njegov dolazak i ujedno spas, pa iako to može biti za još desetak godina, jer je i t(akv)o obećanje dala „bankarska pobegulja“, čak da će im pomoći i sve nadoknaditi!? Da li će biti sa kamatom i još zateznom, zbog dugoga čekanja?!
Da li treba vjerovati i nadati se u „spas“ koji im obećava vlasnik „Atlas banke“ dr Duško Knežević? Svakako da, oni to najbolje znaju koliko je čvrsta njegova data riječ!? Čekaju ga da im pomogne, a institucije sistema nikako da izvrše „procjenu njegove bezbjednosti“, ako se nakani da samovoljno dođe! Pa i ako dođe, možda bi se on i „prijatelj Milo“, iako se ne trpe, mogli naći zajedno na „besplatnom godišnjem odmoru kao (pod)stanari“, nadomak Podgorice! U njihovom nezavisnom Monten(ij)egru mogli bi plandovati i sunčati se do mile volje, makar nekoliko godina, dokle im se „svetac Sveto“ odnosno „budvanski mudrac, ideolog nove razvojne filosofije drpsovaca“ iz Beograda ne pridruži, poslije veoma dugog a „uspješnog liječenja“!
Dr Momčilo D. Pejović
