I pendrek i pero i prdnjava (oprostite ako psujem) počinju na „p“. Osim ove jednoslovne sličnosti sve drugo su razlike.
Pendrekom se piše po bubrezima, po tabanima, po mladosti, po pametnijima, po nesavitljivima.
Po mozgovima. Kad zatreba i po kolima, znao je i to da radi juče uhapšeni Veselin.
Pokatkad pendrek puca i po poganima i prestupnicima. Vjerovatno zvuči kao jeres ali mnogo je u istoriji više pucalo po boljima nego po gorima. Pravednije je bilo počesto da je pendrek dokopan za drugi kraj pa da je krpio po onima koji su ga držali.
Pendrek odmah boli i često košta i života. Pero ostaje do vijeka i ono je opaka rabota moj Veljoviću doktor Veseline.
Ne bih ja sa tobom o pravosljavlju, svetosavlju, srpstvu i crnogorstvu. Da se ne naprežeš. Prosto „milicajci umnoj patnji nestasali…“, rekao bi pjesnik Brana Petrović, koji vam se divio jednako koliko ja.
A ti se doktore perom prenaprezeš posljednjih nekoliko mjeseci.
Ja bih sa tobom o mnogo stvarnijim i opipljivijim temama i problemima. O nečemu sto nema dodira sa dušom. Pretanano je to za tebe. Sav si nažuljan pendrekom i hrapav za finije teme.
Radije bi ja sa tobom o nečemu o čemu se najčešće zbori sa pendrekom, ovaj put u ruci drugoga.
O Pljevljima nesrećnih devedesetih, o proizvodnji cigara i oružja u Mojkovcu, o crnim trojkama, o desetinama nerasvijetljenih ubistava za tvoga zemana, o stanovima i dvorcu u Dahni ispod dajbabskog brda.
I još ponečemu.
Ili, a to ima veze sa perom, o prepisivanju udžbenika profesora Milenka Kreće.
Ne bi tebi doktore neveseli imalo kad pasti na um da pišeš išta, osim kakvu žalbu, da ima države, makar koliko tvoga dara za pisanje.
Bavio bi se ti ozbiljnim i konkretnim životnim temama, kako žuljaju lisice ili, recimo, da li je bolje olinjalo ćebe staviti ispod sebe ili se njime pokriti. Ovako država ti je do sada ostavljala prostor da se zlopatiš sa najsloženijim temama o kojima sa velikim pregnućem malo znavenoga kažu i napišu i oni koji su u životu držali knjigu u šake makar tri puta duže nego ti pendrek. A držiš ga otkad si pristasao da možeš batinati.
Zna svako ko ima dvije čiste pod kapu da ti nemas ni ideologiju ni politiku. Da ti ne braniš državu jer ne bi ni zaslužila odbranu, i ako bi je ko napao, ako je spala na takve intelektualne pregaoce sa pendrekom u desnoj i perom u lijevoj ruci.
Braniš ti neveseli (do juče kad bi ga god vidio ruke su se same odmah ispružale u stav za lisice) dubok i prljav džep i opasno „sadržajnu“ biografiju. A tvoju priču o državi i vjeri shvatam taman toliko ozbiljno koliko muziku juga leđa kojom te nazva Milija Goranović iz Nikšića i plati „krštavanje“ 500 eura.
A ti ni eura za sva nepočinstva i pozivanje na rušenje sistema i države.
Valjda hoćeš za ovo juče.
Spuž će, nadam se, biti mali.
I pun poznatih stanara.
