Mesić je isto tako rušio ( njegovu tada ) sopstvenu državu. Sprovodio djelatnost koju Šuković hoće da pripiše Abazoviću. Ali Darkovi kriterijumi rodoljublja su zbilja fleksibilni, pokretljivi, mekani, reklo bi se – gnjecavi, i podsećaju na pomenutu trulež iz naslova.
Na osnovu posljednjeg obrušavanja nekadašnjeg novinara Darka Šukovića iz sfere žurnalizma u donju sferu leđa predsjednika Đukanovića, neupućeni bi mogli zaključiti da je njemu omiljeni negativac, premijer Abazović zapalio i paralisao državne institucije, koje su, koliko do juče – besprekorno funkcionisale. A svi znamo da nije tako. I svima je jasno da trulež državnih institucija datira mnogo prije 30. avgusta 2020. Zna to i Darko, ali u tom vremenu nije tupio pero povodom rada prethodnih premijera, niti je njegov istančani istraživački njuh tada osjećao trulež.
A zašto? Zato što Darka Šukovića ne interesuje ni stabilnost države Crne Gore, ni funkcionalnost njenih institucija, već, jedino i samo, stabilnost Đukanovićeve sjedeće moći na nekoj od upravljačkih stolica. Jer, koliko Milo može da sjedi, toliko Šukoviću apanaža slijedi. I to je glavi crv 30 – godišnje DPS vladavine, koji nagriza našu jabuku od države: privilegovani pojedinci koji su svoje monopole zaođenuli rodoljubljem. O tome slikovito govori sjajna predstava „Pokojnik“ u podgoričkom CNP – u, rađena po Nušićevom tekstu, a tako aktuelna danas u Crnoj Gori.
Nikada ni jedna crnogorska vlada nije prošla ovakvo sito i rešeno kritike, talentovanog pisca bez standarda i norme, Darka Šukovića, kao odlazeća Abazovićeva Vlada, kojoj Darko, u svojoj odanosti DPS- u, źeli da pripiše autorstvo za truljenje državnih institucija. A sve, ko biva, ne brine njega Dritan, nego mu gori rodoljubivo srce za državom. No, što je žešći prema Dritanu, i slikovitiji u opisu njegovih „kardinalnih“ grešaka, to mu, po „efektu živog pijeska“ donosi lični potop preostalog integriteta.
Napadajući Abazovića, Šuković ne bira sredstva ni poređenja, pa se dosjetio Mesića, DPS-ovog „počasnog gradonačelnika Podgorice“ sjetno veličajući njegov rad na razbijanju SFRJ. Time je smetnuo sa uma kako je svoj javni i kvazi-intelektualni profil upravo izgradio pričom kako je za slom SFRJ kriva Srbija i veliko-srpski nacionalizam. Ili možda misli da promoviše svoju novu neprincipijelnost, tipa: kad državu ruše Srbi – to je zlo, a kad tu istu državu, otvoreno i javno ruše Hrvati, oh to je tako rodoljubivo!
I još nesto: Mesić je isto tako rušio ( njegovu tada ) sopstvenu državu. Sprovodio đelatnost koju Šuković hoće da pripiše Abazoviću. Ali Darkovi kriterijumi rodoljublja su zbilja fleksibilni, pokretljivi, mekani, reklo bi se – gnjecavi, i podsećaju na pomenutu trulež iz naslova.
Filip Dragović
