Posljednje Đukanovićevo nedjelo objavljeno je u slovenačkom ”Delu”. Saučesnik u ovom nedjelu mu je bio novinar Novica Mihajlović koji je uspio – formulišući jedno od pitanja – da litije poveže sa smradom 90-tih.
Predsjednik Crne Gore za crnogorsku Vladu, koja lako i često komunicira sa evropskim adresama i drži se svih obrazaca i preduslova evropskog pridruživanja – kaže da ”važi za protivevropsku”. Nije rekao gdje to važi i za koga. Iako se radi o predsjedniku svih građana, njegova se ”važenja” očigledno kreću isključivo u ”krugu DPS” – jer, nije da nije bilo provjera povjerenja ovoj Vladi u toku protekle godine. Dvoje lokalnih izbora sa pobjedom pro-vladinih partija, nekoliko anketa među građanima koje pokazuju odnos političkih snaga istovjetan onom koji je donio ovu Vladu…
Ali ne, za Đukanovića Vlada nije položila ispit! Pitamo se: gdje se polažu ti ”ispiti”, ako već nijesu relevantne ove provjere volje građana o kojima govorimo? Čovjek koji vlada 30 godina i koji je najodgovorniji za aktuelno stanje institucija, privrede i zdravstva, kaže da je aktuelna Vlada (koja nije spojila ni godinu dana rada) dovela do institucionalnog, privrednog i zdravstvenog propadanja Crne Gore! Mislim, hoću reći… ima obraza da to uporedi i da kaže kako su primijetne promjene raspoloženja kod ljudi koji hoće drugačiju vladu.
Ovo govori čovjek koji nikako nije uspijevao da vidi ”promjenu raspoloženja” u pogledu tolikih vlada iza kojih je on stajao. Niti je ikada izgovorio riječ kritike na račun neke od njih – a jasno je kakav je učinak svih tih ”đukanovićevskih” vlada. Dok ovoj Vladi, koja poslije nepune godine ima i neke oporavljajuće parametre – nalazi bezbroj mana!?
Miloševićev saradnik – do posljednjeg daha, pardon, rata!
U nastavku svog nedjela na ”Delu”, Đukanović se oštrom kritikom osvrće na Miloševićevu politiku 90-tih.
O toj kontroverznoj temi svakako bi se dalo raspravljati sa aspekta srpskih interesa i sa aspekta osjećaja onih koji nijesu Srbi, ali ono što bode oči jeste Đukanovićev nastup koji nije ni memoarski (jer je bio saučesnik svega), niti pokajnički (jer je kriv za sve uspjehe i neuspjehe te politike) nego je intoniran sa distancom koja kao da nema moralne veze sa nedjelima politike 90-tih.
Plastična analiza svih okolnosti ratnih zbivanja 90-tih govori nam da je zbilja riječ o akteru i poznavaocu prilika, ali naš ”narator” ne-vješto izbjegava pitanje sopstvene odgovornosti. To čini tako što se – ne birajući ružne kvalifikacije – obrušio na svakoga čija mu politika danas ”liči” na onu koju je on promovisao i zastupao bar prvih deset godina svoga političkog nastajanja.
I to tako što Krivokapićevu Vladu tužaka gdje god stigne, izvan granica svoje zemlje… eto, recimo, na Brdu kod Kranja. Ovim se pokazuje nedostojnim funkcije koju obavlja jer unižava dostojanstvo onih građana čiji je predsjednik, koji su na legalnim izborima izabrali drugačiji put od njegovog. Govori ružno o legitimnoj Vladi Crne Gore, optužujući je da mu se čini da je spremna da radi ono što je on nesumnjivo radio dok god je Milošević bio politički aktivan.
Milo Đukanović – Miloševićev saradnik do posljednjeg daha, pardon …rata!
Milija Todorović
