Piše: Nebojša Popović
„Vladanje mnogih ne valja – nek jedan bude gospodar,
neka kraljuje jedan što od sina lukavca Krona
dobi žezlo i sud, nek po njima upravlja druge“
-Ilijada
Da vladanje mnogih ne valja znalo se mnogo davno. Toliko davno da je sama slutnja o tome izgubljena u izmaglici ljudskog pamćenja. Danas se smatra da, uzvišeni pjesnik Homer, pripovjedač Ilijade i Odiseje, svoja djela nije mogao tvoriti prije 7. vijeka p. n. e. Otac moderne istorije Herodot, u svoje vrijeme nagađao je da bi Homer možda mogao živjeti nekih 400 godina prije njega.
Naravno ovaj Grk ni tada, jednako kao ni pokoljenja ljudi danas, nije mogao poznavati bilo koga ko bi mu išta pouzdano mogao kazati o Homeru.
Ovo navođenje u kontekstu ovdašnje „moderne“ Crne Gore nije slučajno. Ono služi da podsjeti da se, između ostalog, od najdrevnijih vremena znalo da među ljudima mora vladati neki red. Te da bezvlašće, iliti – „vladanje mnogih“ od ljudskog društva ne pravi samo cirkus već je i do krajnjih granica opasno po to samo društvo. Razumije se – i državu.
Jer „nećemo valjda svi kraljevati ovdje Ahejci“ – upozorava se takođe u „Ilijadi“…
Dakle, jedna od najopasnijih stvari za svako društvo/državu je upravo projava bezvlašća, tj. percepcije da je država raslabljena, te da opipljive i konkretne vlasti nema. To je lekcija koju Crna Gora očito mora obnoviti. Jer je nepogrešiv utisak je da u državi nema stvarne vlasti, već da svako vuče na svoju stranu.
Sa svojih 150 ministarstava i oko 650 državnih sekretara – mada im niko ne zna pouzdan broj – Crna Gora podobna je skalameriji od države. Uz to, više je nego očigledno da su i važne oblasti poput spoljne politike i bezbjednosti pretvorene u partijske feude. Ako neko misli da će građani sve to zaboraviti kada za oko godinu i po budu redovni parlamentarni izbori, pa i nedostojanstveno držanje pred očiglednom osionosti pojedinih susjeda, grdno se vara.
Zatvaranje pojedinih EU poglavlja i evropska retorika neće biti dovoljni, kao što neće biti dovoljne ni neke od potencijalno zaista interesantnih ideja za razvoj Crne Gore koje provejavaju – jer naprosto, u neefikasnoj državi ništa od toga u praksi neće biti moguće sprovesti. Osim toga, Crna Gora i te kako pati i od sindroma: mnogo glava (na ključnim funkcijama) – premalo znanja. A takođe i od onog – mnogo mladih i nalickanih a premalo sijedih.
Elem, kako god da se okrene, trenutno sve se svodi na onu narodnu „Od mnogo babica – kilavo dijete“. Ako i ne čitaju Homera, onda su naši vizionari i vlastodršci sigurno čuli za pomenutu izreku.
