Nema portala ili novine koji nijesu ove dane iskoristili za najavu takmičenja koje nas očekuju u ovoj godini, i nema takvog teksta ili najave koji u središte svoje pažnje nijesu stavili Olimpijske igre u Parizu predstojećeg ljeta.
Domaće navijače u tom smislu očekuje dosta uzbuđenja. Na mikro-planu crnogorske sportske publike realna očekivanja se kao i u prethodnim olimijskim ciklusima svode na vaterpoliste i rukometašice od kojih se traži ne samo plasman u Pariz koji još nije izboren, nego i medalja tamo. Jeste da ni jedni ni drugi ne znače među svojom konkurencijom ono što su značili vaterpolisti 2008. ili 2012. kada im je za malo izmakla medalja, ili „lavice“ 2012. u Londonu kada su osvojile jedinu do sada olimpijsku medalju u istoriji Crne Gore, onu srebrnu. Manje šanse da se plasiraju na igre, a još manje da tamo nešto naprave i ako odu tamo imaju crnogorski košarkaši i rukometaši, ali veliki bi uspjeh bio za njih i za nas, njihove komšije i rođake da ih vidimo kao olimpijce.
Na nekom većem nivou sportskog kvaliteta gledaćemo sportiste iz Srbije koji „jure“ novi nacionalni rekord. Poslije 8 medalja u Riju (2 zlata) i 9 u Tokiju (3 zlata) sada se želi dvocifren učinak. I naravno bar jedno zlato više! Takav učinak bi Srbiju vjerovatno uveo među 20 najboljih zemalja svijeta, od 200 koliko ih broji svjetska olimpijska porodica. A to bi stvarno bio nevjerovatan i sportski i državni uspjeh bez premca.
Košarkaši sa Jokićem, Novak Đoković i odbojkašice u centru su pažnje srpske sportske javnosti po tom pitanju. Očekuje se da se na igrama u Parizu nađu još košarkašice, vaterpolisti i možda, rukometaši. Ako prođu, kandidati su za medalju. Ovim sportskim dužinama treba priključiti vanserijske basketaše koji imaju sve evropske i svjetske titule, pa i bronzu sa prošlih igara u Tokiju. Dakle sa ovim, do sada pobrojanim, mi smo u vrlo realnoj zoni od 5+ medalja.
Ko pominje prati sportska dešavanja u Srbiji i svijetu, taj zna da su ozbiljni kandidati za medalje u Parizu i atletičari, i strijelci, i rvači, i džudisti, i kajakaši/veslači iz Srbije. Pa što da ne i još neki teniser ili još neko iz šire garniture srpskog olimpijskog tima.
A dok ne počne najveća smotra svjetskog sporta krajem jula, mjesec dana prije toga u Njemačkoj će se igrati EURO 2024 sa Srbijom koja nastupa u grupi sa Englezima, Danskom i Slovenijom. Jedna pobjeda i jedan remi bi bili garant prolaska u narednu fazu i brisanja katarske ljage sa lica srpskog fudbala. Što da ne?
Oliver Janković
