DPS-ovski mediji se svojski trude da javnom pričom degradiraju sve ono što ih je pobjedilo na izborima 30. avgusta , a na prvom mjestu Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Jedno od najbučnijih sredstava je njihovo proslavljanje ”Belvedera” kao mjesta gdje se ”junački” i ”časno” branila Crna Gora od ”okupatora”. Kao: krenula ”crkva Srbije” da ”obeščasti” Cetinjski manastir, a ”hrabri i časni” Crnogorci se ispriječili na ”Belvederu”. A onda je institucija ”druge države” upotrebila helikopter i, naravno ”nečasno” izvršila svoju namjeru. A ”Belveder” ostao ”čista obraza”… i otišao u ”legendu”. Toponim gdje su gorele gume provjereno i nedvosmisleno zove se drugačije, ali cilj organizatora i propagatora ”Belvedera” je da sve dobije epske i istorijske konotacije i usporedbu sa nekim prošlim događajima. Međutim, oni lažu. Od pomenute lomače guma do pravog Belvedera ima lijepa pješačka tura i tu činjenicu DPS ne može nikakvom naknadnom geografijom prepraviti. DPS-ovskim ”naučnicima”, ostavljamo da istraživačkim radom utvrde gdje se nalazi Kruševo ždrijelo a gdje je Belveder?
Blokada javne saobraćajnice u periodu dužem od jednoga dana predstavlja teroristički čin, čiji naziv izvodimo od imenice ”teror”. Naročito ako na jednom mjestu u prvi plan isturite žene i djecu, prema ”sofisticiranom” planu organizatora, a potom, u nedostatku blizine ”agresora” na tom istom mjestu napravite lomaču i počenete da šenlučite pucnjima iz vatrenog oružja. Saobraćajnica nije blokirana kako bi se zaustavila protivnička vojna sila niti išta slično tome, nego u namjeri da se zabrani put velikom broju građana Crne Gore, ka mjestu koje obilaze i posjećuju cio svoj život, generacijama unazad, i to – povodom koji predstavlja ispoljavanje njihove građanske i vjerske slobode. Ovom se blokadom, dakle, namjeravalo blokirati funkcionisanje ustavnog i pravnog poretka u crnoj Gori.
Patrijarh SPC je institucija koja u proteklih stotinu godina neometano, legalno i legitimno posjećuje Crnu Goru i činodejstvuje u pravoslavnim bogomoljama širom naše države. Na tako nešto ima sva građanska i službena prava, a legitimitet mu daje želja i potreba velikog broja građana Crne Gore da baš on, kao srpski patrijarh, bude na čelu ovih bogosluženja. Patrijarh SPC je sahranio prethodnog mitropolita 2020 g u Podgorici; rukopoložio je sadašnjeg mitropolita, u čin episkopa, 2002 g u Cetinjskom manastiru; ustoličio je prethodnog mitropolita u Cetinjskom manastiru 1990 g; ustoličio njegovog prethodnika u Cetinjskom manastiru 1961 g… a između svega ovoga, nebrojeno puta bio gost Cetinjskog manastira u okviru svojih unutar-crkvenih, kanonskih nadležnosti i bio predstojatelj tamošnjih bogosluženja na najvećim duhovnim svetkovinama. Tako da, samo teškom mentalnom i moralnom alhemijom i akrobatikom, dolazak ove vjekovne institucije Srpske Pravoslavne Crkve, i jedne od najuglednijih titula vaseljenskog pravoslavlja, može da se prikaže kao ”atak na Crnu Goru”. Kanoni ga podržavaju, istorija ga preporučuje, narod Crne Gore ga hoće… a od 30 godina svoje autokratske vlasti, Milo Đukanović je, bar 20 ili 25 godina, istog ”patrijarha SPC” tretirao kao uvaženu adresu, kojoj se pri-klanjao kad mu je to bilo politički profitabilno. Pa bi bilo, malo mnogo, uzimati sadašnji Đukanovićev stav o patrijarhu, kao nešto što bi moglo biti društveni putokaz.
Nije mali broj muslimana, ateista, agnostika i rimokatolika koji su učestvovali u ovom žalosnom pravljenju barikada pravoslavnom srpskom patrijarhu i novom cetinjskom mitropolitu, na njihovom putu ka Cetinjskom manastiru. I ovo pravi posebnu ”naftnu” mrlju na glatkoj i mirnoj površini mora crnogorske multietničke i multikonfesionalne tolerancije koja je, treba li podvlačiti, – vjekovna.
I konačno: barikade na Kruševom ždrijelu su bile očigledna i smišljena provokacija da se ovakvo postupanje DPS-ovih pristalica i samozvanih ”komita” uzme za obrazac postupanja kada je u pitanju reakcija na nešto što vam nije po volji. Da je prošao njihov naum, pitam se, da li bismo mogli zamisliti Crnu Goru kao normalno, uređeno, građansko društvo u bilo kom danu poslije 04 ili 05. septembra? Barikade u Grblju ( tamo je jedan od dva aerodroma ), pa barikade u Zeti ( tamo je drugi od naša dva aerodroma ), i barikade u Beranama ( tamo bismo valjda mogli da imamo treći ) – bile bi nešto najmanje što se moglo očekivati već sjutradan. A sve tri oblasti navodimo kao podneblja gdje žive ljudi koji nepodijeljeno srpskog patrijarha doživljavaju kao svoga. Da li je to budućnost Crne Gore koju su nam spremali organizatori ”odbrane časti i obraza” Crne Gore? Što vrijeme više prolazi, sve postaje jasnije da je ”Belveder” bio pokušaj da se lice Crne Gore osramoti i unizi. Srećom, neuspješno…
Milija Todorović
