Ljekarima poodavno ništa novo nije pojava da čovjek naprasno zaslabi uoči nekih velikih događaja u životu, bitnih odluka, neprijatnih situacija.
Prosto, biće je pakovanje energije i hemije – sokova, stisne se zbog nekog straha i zebnje i neminovno nastaje neki ispad, naruši se ravnoteža i gotovo, moraš kod ljekara.
To je kao ono kad se uoči vikenda, koji se povezuje sa praznikom, naprasno razboli čitava vojska kancelarijskih zdravaca.
Riječju mi svojim mislima i psihom dobrano komandujemo svojim imunim sistemom. Nije uzalud njegovo pravo ime – psiho, neuro, endokrino imunološki sistem. Umislimo mi počesto da smo bolesni i razbolimo se na kraju.
Ponekad nam zdravstvene slabosti budu odličan izgovor da ne završimo neki težak ili neprijatan posao, da izbjegnemo neki susret.
Ovo nikako ne znači da se predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić i predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić foliraju i da su se razboljeli da u subotu popodne ne bi morali ići na doček patrijarha srpskog Porfirija, a tek ne na ustoličenje novog mitropolita Crnogorsko – primorskog Joanikija Mićovića. Ostavlja se samo mogućnost.
Svakako ostajemo pri tezi da su, ako su bolesni, pomogli višestruko svojoj slabosti, iako se Bečić nedavno revakcinisao protiv virusa korona, a Krivokapić nije, i hvalio se brojem svojih antitijela.
Kako su pomogli svojoj slabosti? Strah i neodlučnost su najveći saveznici slabosti i bolesti!
Kao da su se uplašili od drskosti Đukanovića i njegove pretplaćene „komitske“ družine. Umjesto da jasno kažu da crkva odlučuje gdje će i na koji način ustoličavati svog mitropolita. Može se nekome, makar u životu i ne kročio u crkvu, makar obitavao i u „dolini bogova“, to i nedopadati, ali ne može da divlja, poziva na krv i postavlja ultimatume državi. Ako je ima?
To što su se ova dvojica gore razboljela uoči bitnog datuma za naš narod, to je možda i puki slučaj. Ipak, ako se danas ili sjutra naprasno „razboli“ i vođa navijača, koji sebe zovu komitama, onda to više neće biti slučajno. To bi jedino mogao biti „slučaj komedijant“, o kojem govori Crnjanski.
Nije njega strah od nereda jer ih pokreće, neće svoji na gazdu. Ni od prolivanja krvi, nije mu prvo. Nije ni od policije, mnogi njihovi šefovi su dio njegove hobotnice. Nije ni od korone, ima suplemente koji eliminišu i ozbiljnije slabosti.
Strah ga je od očekivanog fijaska. Šta ako i uz gorivo i dnevnice koničančadima u „dolinu bogova“ ne dođe ni par hiljada navijača? Pogibija. A možda mu je i Popa sugerisala da se ne pleka u posao popovima.
Slična bi bila pogibija i da ovi njegovi sparing partneri na ustoličenje mitropolita dođu sa pozivnicama koje su povučene.
„Slabostima smo zemlji privezani, ništavna je ali tvrda veza“, rekao bi najumniji od naših.
„Žurnal“
