Odgovor na naslov-pitanje nemoguće je dati odmah, bez neke kraće analize.
Ko je šta planirao i o kome govorimo kada se to pitamo?
Znamo da Mitropolija crnogorsko-primorska u svojoj kući, svom Manastiru, organizuje ustoličenje svog mitropolita. Uradiće to pored ćivota Svetog Petra, tamo gdje se to radilo posljednjih vjekova, pa i onda kada je strašna okupaciona sila bivala sa svih strana Cetinja i Crne Gore!
Treba biti nesrećno politički zaveden, neupućen, neznaven, ili nečovjek i bandit, pa reći da je to provokacija?
Je li normalno da iko izjednači taj skup i onaj koji „neprijavljeno“ treba da se održi na trgu, a čiji protagonisti kažu: „Nećemo dozvoliti ustoličenje“?
Čekajte! Ko i kako neće dozvoliti? Može li tako nešto da se najavljuje bez kazne i bez trunke ikave odgovornosti? Je li to poruka da zakon, Ustav, demokratija, ne važe u ovom slučaju, u ovom gradu i u ovom danu? Koji upaljeni mozak može da podrži taj izliv prijeteće „sentimentalnosti“ i nađe opravdanje? Ako to suspendovanje države, slobode i prava, uspije, a kod nas je sve moguće, uvešće se pravilo jačeg. Biće to poraz i smaknuće svake pravde i sigurnosti. Onda ćemo samo čekati sljedeći slučaj kada će grad po grad uvoditi zabrane za ovoga ili onoga, lista nepoželjnih događaja koji se ne mogu održati – od svadbi do sahrana. U većim sredinama podijelićemo se u kantone čiji će šefovi određivati istorijski smisao, pravičnost i opravdanost čega i ničega.
Šta će biti na Cetinju pitanje je na koje odgovor mora da da organizator koji se ne potpisuje, ali se prikazuje uporno i neskriveno kao „vođa otpora legitimnoj vlasti“. Vođa je, dakle, predsjednik države Milo Đukanović. Nakon tri decenije izgubio je izbore koje je upravo on organizovao, on raspisao, on pokušao da otme, ukrade i zapečati. Danas kada je „nepoželjan“ u većini gradova u Crnoj Gori pokušava da napravi od Cetinja neku vrstu samostalne autonomne oblasti, u kojoj bi on bio gazda i gospodar.
Slažem se da je u pitanju jadan i neslavan završetak karijere, ali istovremeno, u pitanju je opasna neuračunljivost čovjeka koji još uvijek, uz privatnu, ima i državnu moć.
Šta će, dakle, biti zna on jer je namjeran 5. septembra i da bude na Cetinju – da brani „dostojanstvo“ Crne Gore i to onako kako nije ni jedan predsjednik ili gospodar ove zemlje u njenoj istoriji. Namjeran je da brani manastir od kaluđera, crkvu od mitropolita, liturgije i ustoličenja?
Ipak, dužan sam da sa vama, s pravom zabrinutim, iz nemalog životnog i profesionalnog iskustva, podijelim predviđanje. Bude li otišao na Cetinje ne treba mnogo brinuti jer će od skupa i protesta napraviti vlastitu promociju šaljući kratkoročno poruku moći, a dugoročno poruku nadolazeće nemoći.
Bude li, međutim, našao razlog da, ipak, odustane od puta, onda svi moramo biti zabrinuti jer bi to bio znak da se ne uklapa u vlastiti plan destabilizacije prestolnice i cijele Crne Gore.
Sačekajmo, pametnije je jutro od večeri.
Sačekajmo i, ipak, radujmo se novom danu i životu jer je Đukanović precijenio sebe i potcijenio mudrost naroda koji je davno naučio da i kroz rešeto jasno vidi svaku stvar.
Piše: Goran Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore
Izvor: Fejsbuk
