Ova crtica donosi lični pogled biologa-istraživača i ronioca na put od površine mora do njegovog dna, kao i na raznovrsnost života koji se u tom svijetu otkriva.
Put od plave pučine do morskog dna za biologa-istraživača nije nimalo lak. Potrebno je savladati tehniku autonomnog ronjenja, a ponekad i prevazići sopstvene strahove. Na moru nije uvijek bonaca, niti se svako istraživanje obavlja tokom ljeta, kada je more toplo i prijatno. Vjetar zna snažno da šiba, a talasi da ljuljaju brod čak i usred ljeta. Ponekad se javi i morska bolest, pa su potrebni velika snaga i volja da se sve to savlada i da se, sa kompletnom istraživačkom i ronilačkom opremom, krene prema morskim dubinama. Međutim, čim zaronimo, oko nas počinje da se otvara novi svijet. Kako se spuštamo prema dnu, život postaje sve bujniji, živopisniji i uzbudljiviji.
Kada stignemo na morsko dno, sav trud se isplati. Zaboravljaju se poteškoće koje su prethodile zaronu, težina ronilačke opreme i nerijetko hladnoća, dok nas ljepota podvodnog pejzaža odvodi u neku drugu dimenziju. Na morskom dnu postoji desetine različitih tipova staništa. Neka od njih obiluju živim svijetom, dok druga djeluju monotono i gotovo pusto.
Najmanje gostoljubivo često izgledaju pjeskovita morska dna. Ona su pod stalnim uticajem kretanja morske vode, što sesilnim organizmima otežava da se trajno učvrste. Ipak, ispod naizgled jednoličnog gornjeg sloja pijeska krije se obilje života. U njemu se ukopavaju brojne školjke, puževi, crvi, ribe, rakovi i bodljokošci. Na površini njihovo prisustvo ponekad otkrivaju samo ljušture, kućice i drugi ostaci uginulih jedinki.
Nasuprot njima, bujne livade morske cvjetnice Posidonia oceanica predstavljaju područja velike biološke produkcije. One su svojevrsne šume morskog ekosistema, u kojima nastaju organska materija i kiseonik. Brojne ekonomski značajne vrste u njima se razmnožavaju, hrane i skrivaju od predatora. Unutar livada posidonije žive i brojne druge vrste fitobentosa i zoobentosa. Kao što šume na kopnu stabilizuju zemljište i ublažavaju eroziju, tako posidonija svojom mrežom rizoma i korijena učvršćuje morsko dno i doprinosi zaštiti obale.
Naročito je lijepo zaroniti u svijet koraligenih staništa, zbog raskošne palete boja i bezbroj oblika isprepletanih u sklad koji je priroda stvarala hiljadama godina. Svaki pedalj stijene krije neki novi organizam i novu priču. Brojne vrste toliko su međusobno isprepletane da je ponekad gotovo nemoguće razaznati gdje prestaje biljni, a počinje životinjski svijet. Boje i oblici mogu zbuniti čak i iskusne posmatrače, pa se ono što je do tada izgledalo kao sigurno znanje odjednom pretvara u niz novih pitanja.
Na ovim staništima žive i brojne rijetke, ugrožene i zaštićene vrste. Među njima se ističu sunđeri, korali, bodljokošci, rakovi i mekušci, koji zajedno grade složene zajednice. Njihova ljepota ostavlja bez daha, ali nas istovremeno podsjeća na odgovornost da ih proučavamo i očuvamo.
U takvom ambijentu dubina mami da se spustimo još malo niže, dok vrijeme gubi svoj uobičajeni tok. Zaron se uvijek čini prekratkim. Na većoj dubini zalihe vazduha troše se znatno brže, pa nas pogled na instrumente upozorava da je vrijeme za povratak na površinu. Izranjamo sa osjećajem da smo tek započeli neku novu priču, ali more zahtijeva disciplinu i poštovanje pravila.
Nakon odmora na površini, tokom kojeg se organizam postepeno oslobađa viška azota nakupljenog tokom prethodnog zarona, pripremamo se za novi silazak. Podvodni svijet uvijek čuva neku novu tajnu za one koji mu se strpljivo vraćaju.
Izvor: UCG
