Razgovor vodio: Milovan Marković
Glasovima 42 poslanika, od čega je 41 bio za, a jedan protiv, Skupština Crne Gore juče je usvojila Rezoluciju o genocidu u sistemima logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen.
Opozicioni poslanici su napustili Plenarnu salu parlamenta jer smatraju da, na ovaj način, zvanični Beograd zloupotrebljava svoj uticaj u Crnoj Gori, kako bi minimizovao prethodno donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih nacija (UN).
Nedugo nakon donošenja Rezolucije stigle su oštre kritike iz Hrvatske.
Naime, odmah po završetku glasanja oglasilo se Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske, koje je potez Crne Gore okarakterisalo “daleko od dobronamjernog i dobrosusjedskog”.
Na usvajanje Rezolucije danas je reagovao i hrvatski premijer Andrej Plenković.
On je naveo da ona šalje namjernu politiku podjele unutar Crne Gore, te da je riječ o instrumentalizaciji “jedne druge države u regiji”.
Plenković je poručio i kako će Hrvatska preduzeti mjere koje smatra primjerenima za ovakve poteze “instrumentalizacije parlamentarne većine” s ciljem narušavanja odnosa Zagreba i Podgorice.
“Umjesto da se bave svojim problemima i svojim pitanjima, pa i procesuiranjem ratnih zločina iz tog vremena, oni se bave temom za koju nisu pokazivali interes zadnjih osam desetljeća”, zaključio je premijer Hrvatske, naglasivši da oni koji žele ići prema članstvu u Evropskoj uniji moraju voditi računa o dobrosusjedskim odnosima i međusobnom poštovanju”, kazao je premijer Hrvatske, Andrej Plenković.
O svemu ovome, malo više i detaljnije, razgovarali smo sa urednikom portala “Žurnal.me”, Vukom Bačanovićem.
PRESS: Crnogorski parlament juče je izglasao Rezoluciju o genocidu u sistemima logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen. Kako vi, uopšteno, komentarišete donošenje ove Rezolucije? Da li je i koliko to značajno za srpski narod, kao i da li je važno to što se u ovu priču krenulo iz Crne Gore koja je, za vrijeme DPS-a, često karakterisana kao antisrpska država?
Bačanović: Simbolički je vrlo važno. Bez obzira na činjenicu da su u globalnim odnosima sve rezolucije slične prirode odraz političkih odnosa moći i što za cilj redovno imaju nešto sasvim suprotno od pijeteta prema žrtvama, smatram da je važno da je crnogorski parlament ovim stavio tačku na dugogodišnju dehumanizaciju srpskog naroda, te njegovu kulturu sjećanja izjednačio sa kulturama sjećanja drugih etničkih grupa u Crnoj Gori. Teško da će ova rezolucija sama po sebi magično otkloniti posljedice Đukanovićevog decenijskog političkog varvarstva koje se, ne treba nikada zaboraviti, nije ispoljavalo samo prema srpskom narodu nego prema cjelokupnom istorijskom biću Crne Gore, ali bi mogla da postane jedna od važnih prekretnica ka tome. Rezolucije ne mogu preko noći nadomjestiti nedostatke ozbiljne kulturne politike pijeteta prema žrtvama i to takve koja ne bi osmišljena da može služiti dnevnim politikanstvima, već katarzi cjelokupnog društva. Ako razmišljamo humanistički, sve žrtve dehumanizacije su naše, ma kojoj etničkoj ili religijskoj grupi pripadale.
PRESS: Da li je opravdano mišljenje da su logori Dahau i Mathauzen dodati Rezoluciji kroz amandmane kako sav fokus ne bi bio na Jasenovcu? Odnosno, kako bi se pokušala amortizovati situacija koja potencijalno može nastati sa Hrvatskom u kontekstu blokade Crne Gore na putu ka EU. Iliti, da budem(o) precizniji, kako bi se donijela rezolucija o osudi tih zločina da se održi riječ i pred Srbima u Crnoj Gori i vlastima u Beogradu, ali i kako bi bila, da tako kažem(o), “mirna Hrvatska”?
Bačanović: Mislim da jeste tako. U politici je sve manje-više stvar kompromisa i interesa zbog kojih, u konačnici, pati istina. A ta istorijska istina glasi da se genocid odvijao na teritoriji cijele Nezavisne države Hrvatske i da se nije sastojao isključivo u projektu biološkog uništenja srpskog naroda zapadno od Drine, već kao što se vrlo često zaboravlja, njegovoj kulturološkoj asimilaciji, sistemskom zatiranju svijesti o srpskom identitetu i porijeklu. Za razliku od Jevreja i Roma među kojima gotovo nije bilo izuzetaka u politici biološko uništenja, vi ste u NDH, u brojnim slučajevima, mogli izbjeći odvođenje u logor smrti ili bacanje u jamu, ne samo ukoliko biste pristali na iseljenje u Srbiju, ili ukoliko bi ste postali rimokatolik i izjasnili se kao Hrvat, već ste nakon njemačkog pritiska na Pavelića iz 1942. u cilju lakše pacifikacije ustanka srpskog naroda, imali opciju da pristanete na odrednicu «pravoslavni Hrvat», s kojom ste čak mogli obavljati visoku funkciju u vladi ili vojsci NDH. Ono što hoću reći je da se, radi prirode same politike ne možemo osloniti na same rezolucije kao izvore istine, već na istorijske činjenice koje nas moraju voditi do kreiranja pametne srpske kulturne politike, koja s jedne strane ne smije završiti u autodestruktivnom šovinizmu iz devedesetih koji je, budimo iskreni, vodio do užasnih zločina naročito u BiH, ali s druge upozoravati da se desrbizacija Crne Gore u režiji DPS-ovih intelektualaca odvijala po sličnom kulturološkom predlošku kao u NDH, te da ima svoje porijeklo u ideologiji prohrvatskih Crnogoraca, poput Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije koji su visoko kotirali u društvu NDH. Čitajući djela ovih rasističkih propagandista iz Drugog svjetskog rata, ustanovio sam da su prihvatili obrazac hrvatskih šovinista: najprije srpski narod, nizom blatantnih distorzija istorijske istine, proglasite strancem, došljakom ili izdajnikom u vlastitoj zemlji, a potom mu ponudite asimilaciju koja podrazumijeva «normalizaciju» u okvirima tih istina ili “traktore“. Zastrašujuće je da je DPS koji je imao priliku da Crnu Goru zaista učini sigurnim domom svih njenih građana, radi sitnih koristi, odabrao upravo ovakav obrazac i da od njega i dalje ne odsutaje. Dakle, potrebno je uvijek upozoravati na taj šovinističko-asimilatorski karakter NDH, budući da on, uz razne modifikacije i dalje živi kao modus rješenja srpskog pitanja kako u Crnoj Gori, tako i u okruženju.
PRESS: Smatrate li da donošenje ove rezolucije može nešto promijeniti i doprinijeti nečemu i, ako da, konkretno, na šta sve ona može, kada je srpski narod u pitanju, uticati u slučaju njegovog statusa, položaja…
Bačanović: Mislim da sam na to pitanje već djelimično odgovorio. Usvajanje rezolucije se, sa svim svojim manjkavostima, može posmatrati kao jedna od političkih prekretnica, ali kada je u pitanju sve što ste naveli, to je već stvar dobro osmišljene političke i kulturne borbe. Bez toga, rezolucija će biti samo još jedan u nizu papira u državnoj birokratskoj mašineriji.
PRESS: Da li je donošenje ove rezolucije, kako tvrde mediji u Hrvatskoj, “kukavičije jaje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića”?
Ne bih se ovdje upuštao u komentarisanje nagađanja hrvatskih medija. Politika se oduvijek sastojala od vještine podmetanja takvih “jaja”, ali je trenutna hrvatska vlast u kojoj participira i otvoreno proustaški Domovinski pokret i koja ponižava dugogodišnjeg umjerenog srpskog političara Milorada Pupovca, prijeti obustavljanjem finansiranja srpske štampe i skida glavu direktoru JU “Spomen područje Jasenovac“ Ivi Pejakoviću jer zločine nad srpskim narodom u NDH kvalifikuje kao genocid, zadnja koja je u poziciji da se žali radi bilo kakvog „podmetanja“, te vrste, ma od koga ono dolazilo.
PRESS: Da li stoji ta teza da je njeno donošenje bilo uslovljeno kako bi se, koliko-toliko, ublažila odgovornost Crne Gore za glasanje Rezolucije o Srebrenici u UN?
Bačanović: Nadovezaću se na ono što sam već rekao: bilo bi žalosno da sjećanje na Jasenovac svedemo na političke igrice. U dnevnoj politici se sve svodi na trgovinu, ali kulturna politika ne bi smjela da bude njen taoc.
PRESS: Da li će donošenje ove Rezolucije prouzrokovati loše odnose sa Hrvatskom? Da li Crna Gora može imati neke posljedice iako, da podsjetim, i u protekloj godine su naša država i hrvatska strana imale varnica kako oko broda Jadran, tako i u odnosu na neke druge teme?
Bačanović: Teško je sada procijeniti konkretne poteze, ali ne sumnjam da će Hrvatska nastaviti da radi svoj posao.
PRESS: Očekujete li, nakon svega ovoga, u narednom periodu poboljšanje odnosa između zvaničnog Beograda i Podgorice?
Bačanović: Očekujem i nadam se da odnosi Beograda i Podgorice budu zasnovani na daleko čvršćim temeljima od dnevnopolitičkih previranja.
Izvor: Press.co.me
