Piše: Mitra Reljić
Noć je uoči Vaskrsa. Devetnaesta po redu otkako đavolove sluge ni živima ni upokojenima ne daju mira i sna. Svetla su pogašena uobičajeno, oko 19.30. Deca, sa sve igračkama, već „poslagana“ u podrumu. Roditelji, za slučaj da banu teroristi, s puškama dežuraju na stepeništu.
[Kad su, koji mesec kasnije, britanski soldati razvalili podrumska vrata, bajonetima razbucali plišane mede i dušeke ostale iza prognane srpske dece, pa izneli naramak novih pušaka, ne znam šta mi je bilo teže – da li to što, kao dunja žute kragujevke padoše u ruke okupatoru, ili to što će jedva iščekati da pridodaju optužnici kako su navodno i srpski profesori ubijali, iako nijedna opalila nije].
Iz zgrade Univerzitetskog naselja pogledom obuhvatam predeo Gračanice i put prema Skoplju. S balkona vidim i nebo, noćas ređe ozvezdano. Osmatram istok, pa zapad. Istok usnuo, pripokrio se. Zapad – posvemašnje krvav.
Kako moj osvetljen prozor ne bi žestio ionako namučene policajce, preko stolica nasred sobe razapinjem ćebe, uvlačim se u taj improvizovani šator i uz baterijsku lampu počinjem da beležim.
Dobrečali su ranije nego obično.
20.35. Nebo preseca zvuk „anđeoske“ smrtilice. PVO VJ je s nekoliko raketa uspešno odvraća. Odmah zatim čuje se nadlet sledeće zlovesnice.
20.45. Zaglušujuće olbrajtovanje vaskolike eskadrile prizvalo me je na balkon. Iz dva pravca kosovske ravnice uspinju se srčani nebobrani čija se vatra ukršta iznad Gračanice. Svetle li Subote!
Pomisao da će makar noćas ostaviti nebesko svetilište da počine bila bi odveć naivna. Fariseji i Pilati na istom su poslu kao i pre dve hiljade godina. Valjalo bi već jednom „pogubiti“ Onog što se osmelio da svemu pretpostavi ljubav. Podučio da zemaljsko je za malena carstvo… – čudi se „farisejska svita“.
Radovanović: Film „Bauk“ govori o dječijem strahu tokom NATO bombardovanja
21.00. Prva bombaška detonacija.
A ja, u ovoj uočivaskršnjoj noći, „s dušom na gotovs“, motrim na pravednike koji, umesto molitve pred pričest, pogleda uprta u nebo, očekuju otrovom punjene strašne sprave / te bojeve glave. I znam. Ako li koga od njih noćas i dotakne munja Satanina luka, iz krvi njegove novi će božur nići, a dušu će mu duša Svetoga kneza u zoru prigrliti.
22.17. PVO VJ je ponovo u neravnopravnom dvoboju s avionima združenih ludaka. Nebo se iznenada smračilo. Samo od Gračanice, u luku sve do istoka, još opstojava beličasta svetlost. To su odsjaji petokupolne Zidanice, očinji vid Simonidin.
22.30. Novi neprijateljski juriš.
Oni ne mogu pojmiti to da je mati Efrosinija noćas, kao i svagda, zastajala pred jednom pa drugom ikonom, molitveno ih celivala i za spas duša njihovih grešnih.
22.45. Potmula detonacija.
22.46. Nadlet.
Deathmakers-ima je nepojmljivo kako se to narod, svikao da obeduje sa čistog stolnjaka, nosi sa životom u podrumu, peva i ne plaši se biološke smrti. Oni što, umesto hleba, na sto nogu stavljaju, ne znaju da ovaj ovde, kad mu je najteže, u svakoj nebesnoj šari razaznaje plamen ljubavi Hristove. I nada se.
00.50. Započinje posleponoćna blerijada.
Do jutra su pomamno jurišali, e da bi već jednom i zauvek utrnuli vaskršnju sveću. Njen plamen se od svakog udarca Sataninog gneva na tren uvijao, a potom još više propinjao dočekujući svitanje radosnog vaskršnjeg dana.
Prištinski Srbi su sanjivi, uz pratnju paklenog bruja zapadnih bombardera, pohitali u Crkvu Svetog Nikole.
*
Lekić prije 25 godina govorio o NATO bombardovanju: Zločin za koji se moraju ustanoviti odgovorni
Možeš oklevetati narode, njihove bogove i snove. Možeš pomoriti ljude i travke. Zatrovati zrno pšenice i kaplju rose. Kazniti ptice što lete i mrava što uretko spava. Živa čoveka ostaviti bez doma i davno usnulog bez groba (…)
U svitanju pakla srpsko groblje je jedan od najvažnijih strateških objekata koji „ugrožava američke nacionalne interese“. Zvuči kao gruba šala, ali – ne govorite nikada istinu – đavolje su zapovesti nepisanih zakonika svekolikih današnjih moćnika.
Popis prevarantskih, nazovi demokratskih načela izbljuvanih najmračnijim silama evestruma u neprekidnoj borbi protiv svega duhovnog, najlakše je bilo „implementirati“ na tle verom, tradicijom i kulturom neukorenjena carstva. Od pirata je najlakše bilo sazdati Pilate (…) Tu su morali biti odgojeni i naredbodavci i izvršitelji raketnih juriša na srpske grobove.
U noći između 30. i 31. maja, prištinsko pravoslavno groblje iznova je pretvoreno u kratere crnih jama. Pesnikinja je krenula da, kako reče, vidi jesu li živi grobovi prijatelja joj Miška, Bobana, Ivana. Ćuteći je s njima predanila. Oči su joj gledale iz dubine nekih drugih vremena i svetova. Inače bi obnevidela od tuge pred prizorom izmešanih bratskih lobanja što ih je usred nepočinka nenadano obasjala mrazna zraka sunca. U tišini je slušala psalam bezgrobnika: Dragane moj / ružo moja crna!
(Iz knjige S dušom na gotovs)
Izvor: Pokret za odbranu Kosova i Metohije
