Piše: Miloš Lalatović
Mnogi ljudi potcenjuju ljudsko tijelo kao nebitno u duhovnosti. No, da li je to zaista tako? Ne. Ali ne treba ni precjenjivati njegovu ulogu. Međutim, ne može se ni osporiti značaj tijela, kao i pojedinih organa i žlijezda u formiranju duhovnosti čovjeka.
Prije nekoliko godina desio se veliki medijski pritisak na Crkvu zbog izjave oca Joila o nedopustivosti transplatiranja ljudskog srca. Po njegovom mišljenju ali uopšte i Svetih otaca srce predstavlja jedan od najvažnijih organa u duhovnosti čovjeka. Značaj srca je potvrdio i Gospod Isus Hristos kada je rekao da iz srca izlaze mnogi poroci poput zavisti, zlog oka, preljube, i da to prlja čovjeka, a ne ono što ulazi spolja. Ovim On nije ukinuo i spoljašnju čistoću, ali se prednost daje unutrašnjem čovjeku, koji je dobrim dijelom smešten u srcu. Pored svoje fiziološke funkcije bez koje ljudi ne mogu da žive, srce ima isto tako važan i duhovni značaj. Da bi neka pomisao prerasla u grijeh ili vrlinu potrebno je da djeluje na srce, tj. da izazove određena osjećanja i reakciju. Sam Isus je drugom prilikom rekao“ da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svome“. Dakle, radi se o veoma mističnom i tajanstvenom organu.
Pored srca vrlo je bitan i dio mozga koji se naziva frontalni ražanj, kao i pinealna žlijezda. Ozleda ovih djelova mozga nije toliko opasna kao drugih, ali može da utiče na promjenu karaktera osobe. Poznat je slučaj jednog Amerikanca sa početka dvadesetog vijeka, koji je radio u rudniku i tom prilikom zadobio povredu mozga. Baš dijela frontalnog režnja. Povreda je bila velika, ali je ostao živ. Međutim, čovjek koji je prije toga bio skroman, krotak, odgovoran, pretvorio se u potpunu suprotnost.
Napustio je porodicu, zaposlio se u cirkusu i posle nekoliko godina okončao život. Frontalni režanj i pinealna žlijezda su djelovi mozga odgovorni za duhovnost i etiku kod čovjeka. Njihov značaj nije samo kod ljudi, nego čak i kod životinja prisutan. Recimo, pas ima izražen frontalni režanj, čime se opisuje njegova posebna privrženost i odanost.
Mnogi hormoni utiču na ponašanje ljudi. Smanjena ili povećana koncentracija dopamina, utiče na pojavu određenih psihičkih poremećaja. Ovom prilikom nije jasno koliko je sam način razmišljanja i života doveo do smanjenja ili povećanja ovih hormona.
Jer, kao što tijelo utiče na dušu, tako i duša utiče na tijelo. Iznad svega ovoga na kraju je ipak najbitniji slobodan izbor, koji formira navike, vrline i strasti u čovjeku. Vremenom nastaje karakter, koji dalje utiče i na duhovnost. Odabir određenih duhovnih praksi se odražava i na sam izgled ljudi, tako često bez ikakvog prethodnog znanja možemo pogoditi nečiju religiju ili filozofiju života. Naravno u svemu ovome i podneblje ima određenu ulogu. Pripadnici jedne te iste religije nijesu isti u različitim delovima svijeta. Neki kolektivni arhetipovi kod ljudi su toliko jaki da se ne mogu tek tako izbrisati. Recimo prilikom hristijanizacije određenih naroda nijesu se mogli izbrisati njihovi paganski običaji, pa su pored ljudi i oni hristijanizovani. Opšte je poznato hristijanizovanje slave i badnjaka kod Srba, a kod drugih naroda je to nešto drugo. U ovom slučaju geni imaju određeni uticaj. Nešto što se ponavljalo generacijama ušlo je u podsvest ljudi i ono je i dalje prisutno bez obzira na daleku prošlost tih pojava. Odbacivanje ovoga kulturno-religijsko-psihološkog obrasca dovodi do neuroza i psihičkih oboljenja. Jedna od hrišćanskih denominacija koja se radikalno obračunala sa paganskim nasleđem je protestantizam.
Često se ponavljala izreka“ u zdravom tijelu zdrav duh“. Ono potiče iz antičkih paganskih vremena i hrišćanstvo ne prihvata ovakvu konstataciju, ali je u potpunosti i ne odbacuje. Mnogi svetitelji su bili vrlo telesno bolesni čitav život, i to su prihvatali kao svoj krst koji ih vodi spasenju. Takođe, isto tako i brojne nevolje što su ih snalazile bilo od ljudi ili okolnosti.
Ipak, mnoge bolesti su posledica poročnih navika, pri tom ne mislim samo na klasične, nego i na način razmišljanja, mentaliteta. Ljudi iz određenih krajeva češće obolijevaju od određenih bolesti, što je posledica njihovog odnosa prema životu.
Sve u svemu tijelo i duša su tijesno isprepletani, tako da ne može se uvijek jasno podvući granica kad šta utiče jedno na drugo.
