Piše: Miloš Lalatović
Ima mnogo mučenika u Crkvi, najčešće postradalih od neznabožaca, inovjernih, nekad čak i od nerazumnih hrišćana.U novije vrijeme dešava se i od pripadnika satanista, bilo individualnih ili organizovanih.
Poznat je slučaj kad su 1993.godine nastradali optinski monasi u tek obnovljenom čuvenom manastiru. Ubijeni su na Vaskrs od strane sataniste. Slučaj je bio slabo tretiran od strane tadašnjih medija, koji su se nalazili još pod senkom bezbožništva. Tom prilikom su nastradali monasi Trofim, Terapont i Vasilije. Ovo, međutim, nije jedini slučaj stradanja hrišćana i sveštenih lica od satanista. Slično je postradao i otac Jovan 1985. godine iz Santa Kruza, Kalifornija.
Otac Jovan je rođen u Grčkoj, na Androsu 1937. godine. Sa dvadeset godina odlazi u Ameriku. Postaje sveštenik i istaknuti misionar. Deset godina je proveo na Aljasci. 1981. godine dolazi u Kaliforniju u Santa Kruzu, gdje postaje paroh crkve svetog proroka Ilije. Otac Jovan je neumorno misionario, često govorio sa onima koji nijesu mnogo znali o Hristu, sa mladima i Jevrejima. Međutim, nije se svakom dopao ovaj bogougodni posao. Počeo je da dobija prijetnje. Upozoravajući ljude na opasnosti dolaska Antihrista i njegovog žiga, prijetnje su se intezivirale. Ali, otac Jovan je još usrdnije nastavio svoju svešteničku djelatnost.
Jednom su on i njegov sin ostali sami kod kuće, dok su mu supruga i kćerka otišle u grad. Otac je otišao do svoje crkve, da bi završio neke obaveze. Sin je posle otišao do oca, ali je naišao na strašan prizor. Otac Jovan je bio ubijen na brutalan način. Uboden je nožem, zadavljen lančićem na kojem se nalazio njegov krstić, zidovi su bili ispisani mučeničkom krvlju satanističkim simbolima, kao i brojem 666.
Počinioci su pronađeni.Radilo se o čovjeku, njegovoj supruzi i sinu. Svo troje su bili Satanini žreci. Prije suđenja su popili zmijski otrov. Mladić je jedini preživio, ali izgubio je razum, dok su mu otac i maćeha preminuli. Nije bio sposoban za svjedočenje na sudu.
Prije smrti oca Jovana dogodila su neka čuda, koja su nagovještavala njegovu mučeničku smrt. Čudotvorni ljiljani koje je donio iz Grčke i stajali ispred ikone Presvete Bogorodice su uvenuli i nikad više nijesu procvjetali. Karakteristika ovih ljiljana bila je da su tokom uspenskog posta sami od sebe cvjetali, što je bilo čudo. Drugo nagovještavajuće čudo se desilo kad je dječak, koji je pomogao ocu Jovanu tokom službe, vidio ga svog u svjetlosti, što mu je on zabranio da ikom govori. Pored ovih bilo je još nagoveštaja stradanja.
Otac Jovan se nakon smrti proslavio brojnim čudima i iscjeljenjima širom svijeta. Neki ruski parohijani su odmah nakon njegove mučeničke smrti, dali da se oslika ikona sa njegovim likom.
Slučajevi poput oca Jovana, Optinskih novomučenika, svjedoče da živimo u poslednjim vremenima. Njihove žrtve nas opominju na bespoštednu borbu sa silama tame ovoga svijeta, čiji će metodi djelovanja biti sve podmukliji.
Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj nas molitvama oca Jovana i Optinskih novomučenika…
