Piše: Miloš Lalatović
Jedna od pojava u današnjem materijalnom svijetu, koja i dalje intrigira javnost je natprirodno, posebno, ako se radi o negativnoj strani istog. Interesantno, da je pojava za okultizam porasla sa odbacivanjem zvanične religije, u ovom slučaju hrišćanstva, kako je odbacivanje bilo i bivalo veće, tako su se u visokim krugovima organizovala tajna društva, društva visoke magije, a prostiji narod se okretao raznim vračarama, iako je od strane ovih sa vrha često bio ismijavan kao praznovjeran, prost, neobrazovan.
Okultizam, često se javljao u filmovima, ovakvi filmovi su se ranije nazivali filmovi strave i užasa, danas horor, počev od najpoznatije adaptacije romana Brama Stokera “Drakula“, koja je više puta snimana od strane raznih reditelja i sa različitim glavnim glumcima u ulozi zločestog Vlada Cepeša, rumunskog krvoločnog grofa. Glavni glumci u ulozi Drakule su bili Mađar Bela Lugoši, engleski glumac Kristofer Li, za koga se tvrdilo da posjeduje najveću kolekciju okultne literature, što je on odbacivao, i negdje među poslednjim ulogama sa početka devedesetih bio je i kontraverzni Gari Oldman. Pomenuti Kristofer Li je glumio u Tolkinovom serijalu, Gospodar Prstenova, ali i u mnogim drugim horor filmovima, a u nekima od njih se iznosi tačan obred crne mise. U dva intervjua iz 1975 i 2011. godine, opširno je govorio o postojanju okultnog, kao i crne magije i satanizma, poznanstvu sa ljudima iz toga svijeta, ali da lično on nije nikad učestvovao u takvim ritualima, osim na filmu, bez obzira na njegovo interesovanje prema toj sferi, posebno djelu Alistera Kroulija, čija je filozofija inspirisala mnoge umjetnike. Jedan od ljudi sa naših prostora pokojni Živorad Mihajlović Slavinski, bio je Kroulijev sledbenik i upleo se u okultizam od svoje sedamnaeste godine i to je trajalo do njegove smrti, a umro je u svojim osamdesetim, prije neku godinu. Slavinski je bio popularan tokom perioda novog talasa osamdesetih, inspirisao je mnoge umjetnike, pisce, sarađivao sa čuvenim novinarom i rok kritičarom, najviše poznatim po svojim kontraverznim političkim stavovima, ali nije zaobišao ni tajni svijet okultnog, pa je tako i uređivao u saradnji sa Slavinskim i jedan časopis sa kraja osamdesetih koji se bavio natprirodnim i mističnim. Slavinskog, pominje u svojoj knjizi nagrađenoj Nin-ovom nagradom Bernadijeva soba i Slobodan Tišma, pošto je i sam imao interesovanje za njega.
No, da se vratimo filmu. Drugi značajan film gdje veliku ulogu igra hrišćanstvo i okultizam je Egzorcist iz 1973.godine sa Maks Fon Sidoumom u glavnoj ulozi tihog rimokatoličkog sveštenika egzorciste oca Merina. Film je inspirisan istinitim događajem sa kraja četrdesetih godina, gdje kao u filmu sasvim obična djevojka dobija čudne simptome, kojima doktori ne mogu da pronađu uzrok, jedino što je preostalo je da se njena agnostički nastrojena majka okrene crkvi. Iz crkve joj određuju iskusnog starog sveštenika, koji vremenom dobija i pomoćnika, drugog sveštenika. Otkrivaju posjednutost djevojke opakim demonom, koja i iskusne sveštenike baca u razna iskušenja, prilikom govora naizgled krhke djevojke, iz koje progovara sam nečastivi. Prije “Egzorcista“ sam možda prvo trebao pomenuti film Romana Polanskog, Rozmarina beba, gdje glavnu ulogu igra njegova tadašnja supruga Šeron Tejt. Smatra se da je u scenariju ovoga filma imao ulogu čuveni osnivač Satanine crkve Anton Šandor La Vej. Godinu dana posle Šeron Tejt je ubijena od članova “porodice Menson“, i njihovog vođe Čarlsa Mensona, a za koga se smatralo ,takođe, da je bio povezan sa La Vejem.
Devedesetih godina neki od popularnih horor filmova vezanih za hrišćanstvo i okultizam su “Prva moć ili Pentagram ubica“, “ Glasnik iz pakla“ i “ Širom zatvorenih očiju“, koji je probudio mnoge teorije zavjere o radnjama sa ljudi vrha društva.
U filmu Pentagram ubica, radi se o poremećenom, u djetinjstvu zlostavljanom čovjeku, naizgled sasvim uzornom građaninu, radniku, ali zbog svojih trauma okreće se okultnom i ubistvima. Broj žrtava stalno raste, a ubica se prepoznaje po karakterističnom satanskom obrnutom pentagramu, koje nožem urezuje u tijela žrtava. Za pomoć pri hvatanju ubice policajac koji radi na slučaju koristi i pomoć časne sestre, kao i žene medijuma, ovdje je ova strana okultnog prikazana kao pozitivna za razliku od ubice. Sličnih slučajeva gdje se okultizam prikazivao kao nešto pozitivno su i serije “Čari“ i “Medijum“. U obadva slučaja kao i medijumu iz “ Pentagram ubice“, radi se o ženama, da ne djeluje mizogino, ali obično se žene u ovakvim filmovima prikazuju kao pozitivne okultistkinje, koje pomažu policiji, “ružnim djevojkama“, kao u simpatičnom filmu Ljubavni napitak, gdje štreberski orijentisana djevojka, koju stalno policija kažnjava zbog prekršaja u saobraćaju, naleti na vračaru, koja joj daje neobični napitak, i čim progovori svaki put, nakon što prsne u usta isti, muškarac ispred nje se zaljubi u nju. Ovakav pogled na okultno kao nešto pozitivno, sa glavnim ulogama žena, djeluje mi kao da postoji neka povezanost sa Vika pokretom ili vještičjom religijom.
Zadnjih decenija film, koji je zaludio djecu, a prepun je magije je Hari Poter, rađen po knjigama Džoan Rouling. Za razliku od ovoga serijala knjiga i filmova, ljudi često miješaju Tolkinove knjige sa istim. Međutim, Tolkin, iako se bavio epskom fantastikom, nije se uplitao u okultno, već je bio revnosni hrišćanin rimokatolik, čak je pod uticajem jednog sveštenika i sam htio da postane isto. Na kraju se zahvalio Gospodu Isusu Hristu za sav njegov spisateljski rad. Tolkin je bio u konkurenciji za Nobelovu nagradu, iste godine kad je dobio Ivo Andrić.
Interesantan je i ruski film Vij, rađen po istoimenoj Gogoljevoj pripovijeci, a koja je inspirisala i našeg čuvenog reditelja Đorđa Kadijevića, a posebno horora i istorijskih filmova, za njegovo “ Sveto mesto“, sigurno najstrašniji domaći film, pored takođe Kadijevićeve “ Leptirice“, koji je inspirisao reditelja najnovijeg “Nosferatua“.
Okultizam, kao što sam rekao na početku i danas u materijalnoj civilizaciji je i dalje aktuelan i primamljiv, ali se zbog njega po riječima već pomenutog Kristofera Lija“ može izgubiti ne samo razum, nego i duša“.
