Piše: Miloš Lalatović
David Albahari je pisac, koji u svojim djelima opisuje često odnose u svojoj porodici. Kao što je „Mamac“ roman o majci, sa izvjesnim uključenjem oca, pa i drugih članova porodice i jevrejsko-srpske zajednice, pošto Albahari potiče iz ova dva stradajuća naroda, tako je „Cink“ knjiga, gotovo isključivo o ocu ili tačnije odnosu oca i sina, Davida i njegovog oca uglednog beogradskog ginekologa.
Kroz taj odnos se prepliće mnogo slojeva, koje opisuju i istoriju jevrejskog naroda, pa i pojedinca iz istog. Prisutan je biblijski odnos oca i sina, uglavnom kroz Hamov grijeh prema svome ocu Noju. Iako, moderan i netradicionalan, kao uostalom i njegov otac, jevrejski biblijski arhetip je i dalje jak kod Davida.
Kako vrijeme prolazi savremene okolnosti stvaraju i nove običaje. Jednostavno tabu prestaje to da bude. Obnavlja svoj život urbanog beogradskog čovjeka, koji dok čeka vijesti o ocu u međuvremenu puši marihuanu, hašiš i pije limenku koka-kole. Taj medicinski put se kreće od bolnica u zapadnim državama, Jerusalimu, Tel Avivu, da bi ugledni doktor svoj život ipak okončao u Beogradu.
„Cink“ je knjiga, koja kroz porodičnu priču opisuje život Jevreja kroz istoriju u mirnim vremenima. Za razliku od „Mamca“, koji je mnogo dramatičniji i prožet porodičnim traumama jevrejskog i srpskog naroda spojenih u jednu cjelinu, ovđe život miruje bez obzira na tešku bolest oca, ali to je ipak sudbina svih naroda i ljudi, bolest i starost, a kod Jevreja, čovjek, koji doživi takvu sudbinu je srećan čovjek.