Piše: Miloš Lalatović
Jedan ruski pravoslavni sveštenik otac Leonid Svargok je dobio u kasnu jesen 2001.godine neobično i teško poslušanje. Misionarenje i širenje pravoslavne vjere u udaljenoj oblasti Rusije, Čukotki.
Čukotka je veoma pasivan kraj sa malobrojnim ruskim i većinski Čukči narodom od kojih su mnogi pagani. Došao je te 2001. godine sa majkom, koja je radila u Moskvi na klinici za odvikavanje od psihoaktivnih supstanci, tako da je dolazila u kontakt i sa pripadnicima ovoga naroda koji često pati od alkoholizma. Kad je došao u oblast Čukotku gdje nema čak ni drveća, postojala je jedna farma foka, a trebao je da organizuje nedeljnu vjersku školu za Čukči djecu, ni sam nije znao šta da radi ni kako da počne. Međutim, majka mu je predložila da pozove djecu na zaslađen čaj i kolače, koje pripadnici ovoga naroda zovu kafkavka. Djeca koja su počela da dolaze na vjersku nastavu potiču iz neuređenih i siromašnih porodica, prljava su, oskudno obučena za zimsko vrijeme i po pravilu imaju vaške. Kad ih je sveštenik pitao da li im se sviđa mjesto gdje žive, ona su stidljivo odgovorila da, mada je shvatio da je to njegovo pitanje bilo glupo, jer ova djeca nikad nigdje ne idu. Začeti u pijanstvu, rođeni u pijanstvu, žive u pijanstvu, duše ranjene od samog početka. Kad su im otac Leonid i njegova majka pokazivali ilustrovane udžbenike za vjersku nastavu, djeca su pokazivala elementarno neznanje i neupućenost, tako da krokodila su zvali pacovom, a sve ostale životinje su za njih bili psi. Kad su stigli do dijela gdje su Adam i Eva bili izgnani iz Raja, pitali su zašto, našto je majka sveštenika odgovorila,“ to je zato, jer su se opijali vodkom“. Djeca ovo nijesu shvatila, jer su njihovi roditelji i njihovi prijatelji stalno pijani. Povrh svega mališani su naučeni i odrasli u neodgovornosti, samo ih interesuje da gledaju crtane filmove i igra. Veliki problem sa kojim su se stalno susretali je bila i krađa. Svako malo je nešto nestajalo, te pak mlijeka, te vino iz oltara, što je sve prerastalo u pravu maniju. Strpljenje oca Leonida je bilo sve manje. Razmišljao je, “pa ovo nije crkva već pećina razbojnička, pravu stvar bih uradio kad bih sve istjerao napolje“. Ali onda ne bi bilo nikakve šanse za ovu djecu. Čak i pored sveg napora i mali rezultati kod Čukči naroda koji se postignu mogu se smatrati pravim čudom i to isključivo velikom Božijom intervencijom. Jedno od sela gdje su se postigli neki veći rezultati je Emelin. U njemu žene čitaju često akatiste i Bibliju. Otac Leonid nije nikad insistirao da krsti odrasle osobe bez njihovog dubljeg shvatanja ove Svete tajne. Ali kad je riječ o osveštavanju kuća radi zaštite od zlih duhova većina Čukči naroda to odlično shvata. Prije pravoslavnih u Čukotki su misionarili pentokostalci i harizmatici, i postigli su zavidne rezultate, jer su arhetipovi ovih ljudi kao stvoreni za ovu denominaciju. Pa pravoslavni treba od njih da preuzimaju najbolje od organizacionih sposobnosti. Ipak, značajan dio naroda su pagani. Nekad i po čitava sela. Interesantan je bio slučaj preobraćenja jedne vatrene paganke Zoje, koja je radila u lokalnoj prodavnici i jednom prilikom joj je nestala velika suma novca. U očajanju žena se obratila ocu Leonidu, koji joj je obećao da će se moliti da se novac nađe. Ispostavilo se da je novac ukrao osmogodišnji dječak, na kojeg niko nije posumnjao. Vratio je novac, a Zoja je odlučila da se krsti.
U udaljenim, naročito paganskim predjelima i mali rezultat sveštenika misionara je velika Božija milost, na kraju dodaje otac Leonid.
Miloš Lalatović: Mark Sendman, istinski ,,lijek“ protiv bolova
