Piše: Miloš Lalatović
Znamo, posebno, zadnjih decenija, pa i čitav vijek o neobičnim ljudima sa Zapada, koji nijesu bili zadovoljni sa svojim životom, iako su bili uspješni. Najpoznatiji primjer je Serafim(Judžin) Rouz, koji je ostavio mnoštvo knjiga o modernom dobu i njegovim izazovima sa duhovne strane. Takođe, zadnjih godina poznat je Njemac Klaus Kenet, koji je prošavši mnoge svjetske religije i filosofije našao izlaz u Pravoslavlju. Poznata je njegova autobiografska knjiga, koja je izašla u izdanju “Svetigore“, “Kroz njive gladi do hljeba života“. Sve više ovaj trend zahvata i ljude rođene kao tradicionalno pravoslavne hrišćane, ali nijesu poznali dubinu svoje vjere, pa su prešli vrlo trnovit put duhovnih alternativnih učenja, i tek sa velikim stradanjem se vratili Pravoslavlju. Čiji je put do Pravoslavlja lakši, dal tradicionalnim pravoslavcima ili potpuno inoslavnim ljudima, to Bog zna.
Jedan od interesantnih ljudi nekada inoslavnih, ali od djetinjstva zainteresovanih za hrišćanstvo je Holanđanin Jozef Van den Berg, nekada poznati glumac, lutkar, umjetnik i pisac. Rođen 1949.godine, u mnogodjetnoj porodici sa jedanaestoro djece, htio je još kao dijete da postane sveštenik. Majka mu je kupovala za Božić lutke, koje su predstavljale sveštenike i njihovu pastvu. Takođe, još u ranom uzrastu pokazuje talenat za glumu, pa glumi u biblijskim i vjerski orijentisanim predstavama. Otac mu umire kad je imao oko deset godina. U tinejdžerskom dobu gubi interesovanje za religiju, i sve više se okreće glumi. Postaje uspješan i tražen glumac. Tokom bolesti svog brata, kad je bio na vrhuncu karijere, nešto je u njemu počelo da se mijenja. Brat mu je umro 1988.godine. Prilikom jedne predstave 1989.godine, prije nego što je ista trebalo da počne nastupio je u njemu nekakav preobražaj, otvorio je Bibliju i u njoj naletio na stihove “izdvojte se iz njihove sredine“. I uradio je nešto hrabro i za standarde ovoga svijeta ludo. Izašao je na scenu, izvinio se publici, rekao im da napušta glumu, da mogu svoj novac uzeti na biletarnici, što je izazvalo emotivne reakcije kod prisutnih.
Tokom jedne sahrane, radilo se o susjetki ili poznanici, takođe Holanđanki, dotična je izrazila želju da bude sahranjena na pravoslavni način. Jozefu je ovo privuklo pažnju, i počinje istraživati novootkrivenu religiju. Odlazi u Grčku, posjećuje Svetu Goru, upoznaje čuvene Starce Porfirija i Pajsija, kao i Starca Sofronija iz Eseksa. Iz razgovora sa njima shvata da je njegova odluka bila ispravna. Ipak, po povratku u Holandiju, vraća se pisanju scenarija za predstavu, koja bi govorila o njegovom susretu sa Hristom u okviru Pravoslavlja. Sam naziv predstave je trebao da nosi naziv Susret. Jozef Van den Berg, u momentu njegovog duhovnog i životnog preobražaja je bio oženjen i imao četvoro djece. Jedna njegova ćerka Lote Van den Berg će postati poznati pisac i scenarista, takođe će godinama posle ovih događaja, napisati knjigu kako se nosila sa očevim naglim promjenama, ostavljanju posla, pa čak i porodice, da bi živio asketski, što bi mnogi mogli okarakterisati kao sebičnost.
Ostavljanje svijeta i čak vlastite porodice se dogodilo tako što se preselio kao podvižnik u gradsku garažu u jednom holandskom gradu. Međutim, pod pritiskom vlasti morao je napustiti istu, čak su i dva lokalna tinejdžera protestovala zbog ove odluke. Ipak, jedan mještanin mu je ponudio da živi na njegovom placu ispod jednog drveta, gdje je napravio kolibu. Tu je ostao do kraja svog života živeći podvižnički u državi koju danas mnogi predstavljaju kao simbol dekadencije Zapada. Ne spašava mjesto čovjeka, već Bog.
Jozef Van den Berg, upokojio se u Grčkoj 2023. godine. Tokom života bez obzira što je napustio glumu, izazivao je veliku pažnju holandske javnosti, zbog svog neobičnog načina života. Bar jednom godišnje rađene su dokumentarne emisije o njemu.
Možemo zaključiti da je Jozef Van den Berg, postao najvjerovatnije novi svetitelj Pravoslavne Crkve. Pa, ako se zaista toga udostojio, molimo ga da se pomoli Bogu za nas.
