Piše: Miloš Lalatović
Često se pitamo kako bi svijet izgedao da je u Drugom svjetskom ratu pobijedio Hitler ili da se rat produžio za još nekoliko godina? Koliko bi još nastradalih ljudi bilo i kako bi svijet nakon toga izgledao?
Jedan od ljudi koji je spriječio tu katastrofu, a o kojem se malo zna sa obzirom na njegov značaj je britanski ekscentrični naučnik Alan Tjuring. Alan je čitav život imao problema zbog svoje osobenosti od dječačkih dana do smrti izazvane samoubistvom u svojoj četrdeset prvoj godini, 1954. godine.
Lik i djelo Tjuringa su prikazani u filmu “Igra kodova“ iz 2014.godine. U filmu je Tjuring prikazan kao izuzetno arogantna i teška osoba. Zbog svog matematičkog talenta na početku Drugog svjetskog rata biva unajmljen od strane britanske vojske na dešivrovanju nacističkih kodova, teško razumljih, nazvanih “Enigma“.
Britanska vojska unajmljuje nekoliko najboljih kriptografa od kojih je i jedna mlada žena koju je Tjuring posebno cijenio i volio na svoj način. Čak u jednom trenutku nakon što mu je ova saopštila da mora da se vrati kući kod roditelja, ali i zbog još uvijek strogog britanskog puritanskog morala, pošto je neudata djevojka radila sa mladim momcima, Tjuring shvatajući njen naučni potencijal, preduzima neočekivan potez, zaprosio je kolegenicu i ona je pristala. Ovdje se nije radilo o klasičnim muško-ženskim ljubavnim odnosima, pošto je slavni naučnik bio homoseksualac i voljeli su se na svoj način, neusklađen sa pravilima svijeta. Naravno, djevojka to u početku nije znala, ali je čitavo vrijeme sumnjala.
Nakon jednog izlaska gdje se njegov kolega zainteresovao za djevojku koja je sjedila sa njegovom vjerenicom, ista je nesvjesno izgovorila neke ljubavne poruke, koje su u momentu Tjuringu otvorile um da pomoću svoje kriptografske sprave zvane “Kristofer“ dešifruje njemačke kodove koje su sadržale informacije o uništavanju brodova, podmornica, različitih mjesta i objekata, kako u Velikoj Britaniji tako i širom Evrope i Rusije.
Tjuringova mašina nazvana “Kristofer“ po njegovom jedinom prerano preminulom prijatelju iz djetinstva je spasila kako se pretpostavlja oko četrnaest miliona života i skratila rat za dvije godine.
Bez obzira na sve, posle rata svi spisi i mašina, morali su biti uništani, a sam Tjuring umjesto odlikovanja je kažnjen zbog svoje homoseksualnosti koja je tada bila krivično djelo. Umjesto kazne zatvora koja se sastojala u nečovječnom ,,liječenju“ elektrošokovima, ponuđena mu je alternativa, hormonska terapija.
Novine su u to vrijeme brujale o čuvenom profesoru optuženom za nedozvoljene bludne radnje. Bez obzira na sve, njegova nekadašnja vjerenica je dolazila kod njega i tješila ga. Tad se već bila i udala za drugog čovjeka. I dalje su se voljeli na svoj drugarski način.
Godinu dana posle hormonske terapije Alan Tjuring je zvanično izvršio samoubistvo 1954. godine. Kraljica Elizabeta ga je 2013.godine pomilovala i priznala njegov uspješan naučni rad.
Sličnu sudbinu je imao i irski književnik Oskar Vajld, koji je zbog homoseksualnosti u devetnaestom vijeku bio osuđen na zatvorsku kaznu, a mnogo više na javnu osudu tadašnjeg britanskog viktorijanskog društva, bez obzira na svoju ogromnu slavu. Kao i sam Tjuring bio je ekscentričan i privlačio pažnju svojim nekonvencionalnim ponašanjem. Posle izlaska iz zatvora malo je živio, umro je napušten i zaboravljen od svih. Tek godinama posle, njegova slava se povratila i dostigla velike razmjere. Bio je sličnih godina kao i Tjuring kada je preminuo.
Može se postaviti i pitanje o Tjuringovoj smrti a da to ne spada u domen teorija zavjere. Da li je zaista izvršio samoubistvo ili je bio čovjek koji je suviše znao i sa svojom arogantnom i nepredvidivom prirodom bio opasan za neke strukture moći.
