Piše: Milorad Durutović
Za M. K.
Prije nekolike hiljade godina, jedan kineski mudrac izumio je čudesnu spravu za navodnjavanje usjeva. Kada ju je preporučio svom susjedu – vidjevši ga kako se muči, noseći vodu od bunara do polja – seljak je i učtivo i srdito odbacio takvu uslugu. Rekao je, otprilike:
„Ko koristi mašinu, radi sve kao mašina. Onaj čije srce radi kao mašina, gubi jednostavnost. Onaj ko je izgubio jednostavnost, gubi čistotu duha. Ko izgubi čistotu duha, ne nalazi Put (Dao).“
Ili, prostije rečeno, upitao je svog susjeda: „Zaboga, šta bih onda radio ja ako bi moj posao preuzela mašina?”
Nekoliko hiljada godina kasnije, zahvaljujući izumitelju i seljaku, Kinezi su postali najmoćnija privreda na svijetu.
P. S. Ispričao sam ovu civilizacijsku zgodu svom prijatelju koji ne želi da koristi usluge vještačke inteligencije. On je, dakle, riješen da sačuva smisao i dostojanstvo truda na Zemlji, a meni preostaje samo da ponavljam: „Nema ništa novo pod Suncem, osim nas, osim nas, dragi prijatelju“.
