Piše: Miodrag Durutović
Postoji rodna kuća Miodraga Bulatovića, postoji spomen-ploča, postoji i više od decenije duga inicijativa da se taj prostor otkupi i pretvori u spomen-kuću. Ali ono što očigledno nedostaje jeste dovoljno snažna institucionalna i kulturna svijest da se ta ideja konačno pretvori u stvarnost.
Znam, međutim, da je prva muka u tome što živimo u društvu u kojem bi se još moralo objašnjavati koliki je književni div bio Bule. Znala je to svojevremeno književna Evropa, ali današnja Crna Gora, čini se, to još ne zna. Posebno ne znaju oni koji neprestano govore o ugroženosti sjevera Crne Gore, a tu svoju brigu svode na sufinansiranje poneke knjige, kao da je time ispunjena obaveza prema kulturi i sjeveru — mažući oči javnosti i perući ruke od stvarne odgovornosti.
Bulatović je još šezdesetih godina prošlog vijeka imao zapaženo mjesto u evropskom književnom prostoru. U Francuskoj je između 1963. i 1985. godine objavljeno šest njegovih knjiga, a njegovo stvaralaštvo bilo je predmet interesovanja i ozbiljnih rasprava tamošnje književne kritike. O njemu su pisali ugledni francuski listovi, među njima i Le Monde i Le Figaro littéraire. Posebno je zanimljiv podatak da je njegov roman „Heroj na magarcu“ 1965. godine objavljen u Njemačkoj i Francuskoj, a da je francuski Le Monde tada zabilježio kako se njemačko izdanje nalazi na listi bestselera. Dakle, dok je evropska književna javnost čitala, prevodila, kritički vrednovala i polemisala o Bulatoviću, mi danas još nijesmo uspjeli da njegovu rodnu kuću pretvorimo u dostojno mjesto književnog pamćenja.
Izvor: Milorad Durutović/Facebook
