I najprisebnijeg i najnenasilnijeg čovjeka kad u javnom nastupu čuje nekoliko rečenica Milivoja Katnića obuzme potreba za mu zavrne uvo i zaljašti šamarčinu od koje će mu se nos prošetati sa jedne na drugu bandu makar dva puta.
Slušam neku noć kako onaj neotesani šulj, jezičkom vještinom gorosječe i dijalektom i leksikom katunskih nedozova i gubikozja praznoslovi, ova zlokobna pojava, o prljavim milionima njegovog šefa i nenašeg predsjednika države Đukanovića. Ustvari i ne slovi nego nekakvim krnjatcima od misli, patrljcima od riječi i vrzinama od rečenica pokušava da preskoči tu priču jer za njega tu nema ništa sporno. A i da ima, bilo bi nečovječno da lomi vrat svom pajtosu.
Kad čuješ govor i vidiš gestikulacije Milivoja Katnića i Suzane Mugoše moraš se zapitati kakav je ovo oblik života? Kako to postigne da ga ni škola, ni profesija, ni život nimalo nigdje ne dotaknu, i ni mikron ne poprave. Ostaneš neprskan i izvoran kao da se nijesi odvajao od babinih koza.

Rečeno je davno da je sve u jeziku. Ako je tako onda je to pogibija za ovo dvoje. Ja inače vjerujem da neko ko onoliko nije dobar sa jezikom i riječima ne može raditi ništa znaveno i kako valja, onako pošteno i ljudski. Evo sad ga zamišljam kako uz stepenice tegli četiri paketa španskih pločica i dvije vreće ljepila. Naviklo to u mladosti da tovari magare pitomim drvima u Barjamovici pa ne umije da omali i da skonta da ovaj put tovari sebe.
Ali šta ćeš kad zaumiš da zamjenom pločica u kupatilu povećaš vrijednost svog stana za 30.000 eura. Ko su i kakvi su to ljudi koji dignu ruku da izaberu ovakve profile? Kakav je to sistem koji fabrikuje ovakve? Kakvi si nam obični sudije ako je Suzana perjanica u Višem sudu u glavnom gradu i odabrana je da odbrani državu od praćka državnog udara? Kakvi su nam onda obični tužioci ako nam je ovo specijalni i glavni. Imao sam jednog komšiju na selu, koji je kad mu se ne dopada nečija priča znao da dobaci – „Bog ti ubio gramatiku“. Nije za života upoznao Milivoja, ali jednako ga je neko drugi ukleo.
Zašto čitavo vrijeme govorim o jeziku i pojavi ova dva egzemplara našeg pravosuđa a ne o njihovom djelu? Pa zato što niko razuman njih ne shvata nikako drugačije do kao karike u ovom lopovskom sistemu. Ima li duduka da povjeruje da će Milivoje ispitati Đukanovića. A to će biti ćaskanje uz viski, u Đukanovićevom stanu, i dogovor dva jezička majstora kako da se sroči priča o nepostojanju osnova i naujadaljenijim nesumnjama. E sad bi valjalo izmiskovati uz neki jeftin rep Milivojeve rečenice i face i pustiti poslanicima vlasti da slušaju bez pauze nekoliko dana dok ne shvate koga još ne smjenjuju i ko nam kapu kroji.
A Milivoju da sluša pjesmu „Riblje Čorbe“ – Milivoje vatrogasac. Ima poprilično autobiografskih momenata.
Mirko Plamenac
