Nakon zbirki poezije Tišinom ti govorim, Riječi koje ne dajem olako, Ad fontes i Nijemi govornici u izdanju Instituta za srpsku kulturi i Sveviđa iz Nikšića 2023. godine iz štampe je izašla i peta zbirka pjesama Radinka Krulanovića sa izazovnim naslovom Heroji bez adrese / Beline.
Piše: prof. Rade Lalović (o knjizi Radinka Krulanovića, Heroji bez adrese /Beline, Institut ta srpsku kulturu i Sveviđa, Nikšić, 2023)
Ova zbirka poezije je organizovana u šest ciklusa s napomenom da prvi ciklus koji se sastoji od četiri pjesme (Ljubav i smrt, Heroji bez adrese, Srbljike i Belo spasenje) nema naslov, a iza njega slijede ciklusi (Tragom smrti, Tragom ljudi, Tragom mjesta, Bjelina i Tragom ljubavi) u čijim naslovima dominira inicijalna riječ, riječ simbol, trag. Kompletna zbirka poezije ima, ne nikako slučajno, moto stih Jer ljubav je jaka kao smrt iz pjesme nad pjesmama. Iza ovog moto-stiha, a prije Krulanovićeve poetskosemantičke igre tragova koji ipak idu za poetskim smislom postojanja i smrti u bjelini beskraja slijedi predgovor prof. dr Miloša Kovačevića pod naslovom Pjesme što tragaju za sadržajem bjeline, a koji je svojevrsna lingvističko-stilistička i stilističko-semantička analiza Krulanovićevih pjesama.
Mi ćemo, za razliku od Kovačevićevog pristupa ovu zbirku poezije pokušati osvijetliti iz drugih uglova sa željom da pomenutoj lingvističko-stilističkoj analizi dodamo i neka moguća simbolička značenja upotpunjujući razumijevanje ove poezije.
Ako su, a jesu, u prethodnoj zbirci Nijemi govornici pjesnikovi sagovornici u poetskoj komunikaciji dragi pjesnici, saborci i saputnici u borbi za nacionalni ponos i njegovu odbranu, te preminuli prijatelji, a onda i biljezi srpske materijalne i duhovne kulture u prostoru i vremenu, logično i normalno je u daljim poetskom i poetikološkom poimanju i traganju za smislom postojanja između života i smrti potražiti i Heroje bez adrese u beskrajnom prostoru i simbolici bjeline ispresijecane njihovim tragovima i tragovima smisla, trajanja i sjećanja.
I upravo na takav način i nastaje poezija i njeni simboli. A te simbole u najsloženijim formama pjesnici izražavaju metaforama. A baš ona, metafora i nastaje kada se pjesnikova misao koncentrisana u vrhu olovke sudari sa bjelinom papira ostavljajući tragove postojanja, smisla i besmisla, tragove života i smrti u jezičkom polifonom iskazu koji nas začikava i traži da ga odgonetnemo kao komplikovanu ili možda iznenađujuće jednostavnu šifru koja nudi rješenje i pokazuje jedini mogući put od onih nijemih sagovornika do heroja bez adrese koje Krulanović raspoređuje u beskrajnu bjelinu sa svom njenom složenom simbolikom.
A simbolika bijele boje i bjeline uopšte je višestruka i u različitim kontekstima različita. Njeno sagledavanje nam može pomoći i u razumijevanju Krulanovićeve bjeline. Tako npr. Rembo u pjesmi Samoglasnici bijelu boju vidi kao simboličku dimenziju samoglasnika E, E belo,, odnosno kao koplja gordih sânti. U pravoslavnoj teologiji bijela boja simbolizuje čistotu, radost i prosvećenje, pa se zbog toga bijela sveštenička odežda nosi na službama posvećenim Gospodnjim praznicima, praznicima Bogorodice i Svetih koji nisu mučenici. Bijelu boju nose i hodočasnici prilikom pogruženja u rijeku Jordan, ona često predstavlja prostor između neba i zemlje, ali je u prošlosti bila nerijetko i simbol žalosti ili smrti, a onda valja imati na umu da je bijela boja bila i atribut spasilaca u nekim narodnim proročanstvima ili je pak imala mističnu dimenziju gdje vile imaju bijeli veo.
Sve ove odrednice bjeline udružene sa Krulanovićevom pjesmom Belina pomažu razumijevanju bjeline kao onog izazova s kojim se pjesnik susreće pri sudaru sa bjelinom hartije i sa izazovima postojanja.
Belina je nedohvatni san o sreći, ali dokučiva radost
i tuga koja ne mori. Ona je ruka majke i zagrljaj žene, otvore¬no
srce i blagi odsjaj života koji slutimo. Belina je svet i
Srbija, nepregledni i nedostatni zavičaj bića. Neretko je
šapat trave i tretpaj lista i pesma koja želi da se napiše.
I čežnja koja ne „čezne“ i nada koja veruje, a nadasve ljubav
koja otvara nebesa.
U Krulanovićevim pjesmama bjelina se javlja i u sljedećim sintagmama: oblačak bijeli, bele tvoje ruke, bijeli cvijet, bjelina svijeta, i belja od belog, beličasti prah, bijeli trešnjin cvijet, polje belo i tako redom, poetskim iskazom provocirajući naše traganje za onim zaumnim smislom koji samo pjesnik istinski vidi i osjeća, a čitaoci za njim manje ili više uspješno tragaju.
A traganje, traženje, tumaranje po bespućima rasutog smisla u beskrajnoj bjelini nas tjera da uočavamo putokaze koje za sobom ostavljaju sintagme sa riječju trag nadajući se da ćemo naći onaj ključni sloj misaone suštine koju ti tragovi ostavljaju.
Baš ti tragovi u Krulanovićevoj zbirci poezije idu tragom smrti, za tragom ljudi, tragom mjesta kroz bjelinu do traga ljubavi, a onda ravno i logično tražeći suštinu dolaze PRED IKONU gdje je Svjetlost čudesno obasjavala unutrašnjost crkve uz komešanje i mrmor riječi koje su se čule, mada nijesam razabrao njihov sadržaj, osje¬tio sam svjetlost i na svom licu i dah nepoznatog ži¬vota i gdje su jedino vječni spomenici Herojima bez adrese, jer je njihovo carstvo nebesko.
Izvor: In4s
