Piše: Milan R. Simić
I drugi romanopisci ustupali su prostor nauci u romanima, ali Labatutova varijanta drugčija je od svih. Odvažna je i otvorena, iskrena i bez ulepšavanja. Labatut rukopisine koncepira kao klasičan roman. Način njegovog sastavljanja je takav da i ne primećujemo kada knjiga prestaje da bude klasična i postaje matematički precizan spoj svih detalja unetih iz ogoljene stvarnosti, njenog proizvedenog horora i onoga što doživljavamo kao realnu fantastiku. Zatiče nas direktno saopštavanje svih opasnosti i mi ne znamo koliko i kakve sve vizije budućnosti čovečanstvu nude . I čini se da sve naučno u ovom romanu zapravo jesu neostvarene opsesije neverovatnog Džon fon Nojmana koji je glavni lik romana. Njegov doprinos kvantnoj fizici, teoriji skupova, topologiji,funkcionalnoj analizi i drugim matematičkim poljima nemerljiv je. Ne zaboravljamo njegov doprinos računarstvu, uključujući Nojmanovu arhitetkuru, temelj modernim računarima. Bio je pionir teorije igara. S pravom se smatra jednim od nabriljantnijih ljudi dvadesetog veka. Sa osam godina pročitao je sve 44 knjige svetske istorije, pri kraju života, dok ga je razarala opaka bolest,pročitao je i knjige o svim religijama. Imao je neverovatnu sposobnost da pamti stranice teksta na prvi pogled, kao dete voleo je da izmišlja mehaničke igračke. Izloženost radijaciji tokom testiranja atomske bombe i u kasnijem radu na Los Alamosu, izazvala je u njemu rak kostiju.Kada se rak proširio i na njegov mozak… Užasno se plašio smrti pritom sve misleći da će ono što je za života uradio preoteti ljudski zaborav. Kako se samozavaravao? Umro je pod obezbeđenjem vojske da ne bi odao vojne tajne prilikom agonije priključen na aparate i dejstvom bezbrojnih lekova. Scena kada je zamolio kćer jedva razumljivo da mu kaže dva najprostija broja ostaje čitaocima u trajnom sećanju. Kćer je mislila da se,po običaju šali, a kada je shvatila kako hoće da proveri može li da ih sabere… Da, 1+1! Najveći genije, na kraju života potpuno nemoćan.
Labatut je romanesknu strukturu Manijaka uspešno izgradio na naučnim vrhunskim dostignućima,ali i biografskim zanimljivostima iz života nadgenijalnog naučnika. Pisac je poetički, stilski i tematski potpuno različit i čitanje romana prevazilazi vaše dosadašnje čitalačko iskustvo. Roman sadrži tri poglavlja, prolog i epilog.
- POL iliOtkriće iracionalnog; 2)DŽON ili Ludisnovi razuma; PRVI DEO: Granice logike, DRUGI DEO: Fina ravnoteža užasa; TREĆI DEO: Duhovi u mašini; 3) LI ili Ludilo veštačke inteligencije; Prolog iEPILOG(Bog Goa).
Uprvom delu glavni lik je Pol Erenfest, teorijski fizičar, dao je veliki doprinos u oblasti statističke mehanike i njenih odnosa sa kvantnom mehanikom uključujući teoriju faznog prelaza i Erenfestovu teoremu. Patio je čitavog života od teške melanholije i napada duboke depresije. Uporno je tragao za,kako ju je nazvao „ishodišnom tačkom, srcem stvari“. Erenfest je izvršio samoubistvo prethodno ubivši sina Vasila koji je imao Daunov sindrom .Bioje veliki prijatelj Ajnštajna.
Drugo poglavlje je zapravo mali roman u romanu posvećen genijalnom Nojmanu, sećanju njegovih supruga, saradnika.Toliko jenaučnika,mnogo bi nam prostora trebalo samo da im pomenemo svima imena. Stvaranje razarajuće atomske bombe i još koliko toga, ali nećemo o tome. Istaknimo ovo poglavlje nečim živopisnim, a to je sećanje na vikende bogatih jevrejskih porodica pre rata. Iz takvih porodica su Nojman i njegova prva supruga Marijeta Kovesi. Obe porodice provodile su leta u velikim letnjikovcima u brdima. Stvorite sliku njihovih putovanja dugačkim karavanima, sa guvernatama, kuvarima, batlerima, učiteljima, sluškinjama, kućnim ljubimcima. Prtljag? Sastojao se od velikih sanduka što su se sami otvarali od prevelike količine odeće, večernjih haljina i otmenih odela, hrane i vina koje bi bilo dovoljno „za dvonedeljno putovanje kroz pustinju“, a njihova obećana zemlja bila je ne dalje od desetak kilometara od grada. Vesela pričica iz Nojmanovog života, ali iz doba detinjstva.
U kasnijem životu, fon Nojman se sve vreme suočava sa svojim unutrašnjim demonima.
Tema u trećem poglavlju romana je veštačka inteligencija. I u ovom delu rukopisa prava je galerija likova, u prvom planu su igrači šaha i igre go od koje savršenije nema, ali kao likovi uvode se i moćni kompjuteri.Li Sedol, vrhunski go majstor, najbolji na svetu predstavlja ljudsku kreativnost i sposobnost strategijskog razmišljanja. Simbol borbe između ljudske intuicije i algoritamskog razmišljanja jeste meč koji je Li Sedol ubedljivo izgubio protiv moćnog AlphaGo. To je prvi program koji je pobedio najboljeg go majstora na svetu. Na kraju dolazimo i do AlphaZero,koji je razvio strategiju za igre poput šaha i go učeći isključivo iz samog igranja bez ljudskog nadzora. Monstrum program.
Nojmane, zalud si strahovao. Ostaješ neprevaziđen u istoriji nauke.
Izvor: Dnevnikova nedeljna kultura
