Mnogo puta sam gledao svoje prijatelje kako dolaze na rub pameti ne znajući šta više i šta tačno hoće njihov mentor. Obično sam davao isti savjet: „Mentor hoće tvoju glavu. Ako mu je daš, nemoj imati dilemu da neće poželjeti i tvoju dušu”
Da je Dante imao mentora nikada ne bi napisao „Božanstvenu komediju”. Napisao bi samo „Pakao”, kako bi u deveti krug pakla smjestio mentora.
Mnogo puta sam gledao svoje prijatelje kako dolaze na rub pameti ne znajući šta više i šta tačno hoće njihov mentor. Obično sam davao isti savjet: „Mentor hoće tvoju glava. Ako mu je daš, nemoj imati dilemu da neće poželjeti i tvoju dušu”.
Razumije se, sve bi se moglo opisivati pojmovima kliničke psihologije, ali to ostavljam po strani, hitajući da ispripovijedam najluđi mentorski slučaj.
Elem, žali mi se prijateljica kako joj je mentorka vratila na doradu doktorsku disertaciju, tek neke sitne intervencije, ali uz jedan krupan, đavolski krupan problem: poslala je samo pola rada, a za ostatak kad stigne!
Pakao! Pa to je analogno situaciji, kao da ti dužnik umjesto 100 evra vrati pola, ali ne novčanicu od, recimo, 50 evra, već bukvalno pola novčanice od 100 evra. Shvatate! Shvatate, zašto Dante „Komediju” počinje stihom: „Na pola našeg životnog puta […].
Milorad Durutović
