
Nije to u redu
I ne bi imalo smisla
Da se i o tome konačno ne progovori
Šta je to nego nedostatak empatije
Kad se od tolikih pesama
Izdvoji jedna
A zapostave sve ostale
Šta znači
Veseli se srpski rode
Kakvo je to veselje bez drugih
Makar komšija iz regiona
I insistiranje na nebitnom detalju
Ko je pobedio
Kao da to nije zajednička pobeda
Kakvog smisla ima naše radovanje
Kojem se ne pridružuje niko drugi
Tako nesvesni i samodovoljni
Po ko zna koji put
Zatvaramo sva vrata sami sebi
Čudimo se što nas ne vole
I ne mogu da nas vide očima
A kad god nam se ukaže prilika
Da se pokažemo
I budemo vidljivi
Mašemo sa tri prsta
Bogom i četiri ocila
Umesto da podignemo palac
I doviknemo Giv mi fajf
Makar da zvučnike utulimo
Dok se ovo ne razreši
Mi ih navijamo na najjače
Kako bi se što dalje čulo
Da nam niko ne treba
Dok se ori
Veseli se srpski rode
Ne pomišljamo da nismo sami
I da nas sluša i gleda
Neko kome nije do našeg veselja
A to trešti li trešti
Kao da nema nebroj pesama
Na bezbroj jezika
Koje bi nas povezale sa svetom
Poput OL VI NID IS LAV
Pobeda je mobing
Jedan vid zlostavljanja
Nasilje nad ljudskim pravima
Pogotovo kad stiže iz zaostalih krajeva
Što bi se zastava viorila
Od Prizrena do Rumije
Kad se koliko juče viorila
Od Vardara pa do Triglava
Što nakon svega ne bismo zapevali
Osvesti se srpski rode
Zbog Evrope i slobode
Kakve crne svetinje
Može li neko da popriča
Sa ovom Crnogorčevićevom
Da malo koriguje tekst
I te simbole privede duhu vremena
Melodija je pevljiva
Samo reči da se promene
Šta će prošlost na slavlju
Hoćemo li se ikad setiti budućnosti
Ima li još neko
Sem Nemanjića i Obilića
Zašto ne bismo dodali
Nekog od savremenika
Tipa Ursule fon Lajen
Ko još ima vremena da gugla
Šta su Dečani Gračanice Ravanice
Izbor imena je osetljivo pitanje
Samo fali da uz Nemanjiće i Obiliće
Uključimo Skenderbega i Tvrtka
Njegoša Teslu Boškovića
Pupina Milankovića Andrića
A znamo da nema tog Srbina
Za koga se posle svake pobede
Neće ispostaviti da nije Srbin
A i ko je bio sve što je stvorio
Stvorio je zato da ne bude
Moderni svet već odavno
Ne podnosi pobede
Pogotovu pobedu slabijeg nad jačim
Kome takva pobeda nešto znači
U vreme u kojem
Pobeda nad jačim ne postoji
A mi umesto da se izvinjavamo
Slavimo pobede nad jačima
I posle se nečemu nadamo
Kakva je to poruka i za koga
Kad bi jedino imalo smisla
Da pobedi slabiji
Koji bi umeo da se raduje
I slavlju bi mu se pridružili mnogi
Treba da imaju ista prava
I pobednici i poraženi
I da slave podjednako
I oni koji su pobedili
I oni koji se toj pobedi
Najmanje raduju
Da je neka naša pobeda za slavljenje
Slavio bi je još neko
Ako se ta pobeda nikog drugog ne tiče
Čemu naši talambasi i fanfare
Otkad se slava slavi na ulici
Da ne govorimo da Svevidećem oku
Ne promiču pobede
I orgije anonimnih miševa
Mesto da od Evropske unije
Zatražimo odgovarajuće pesme
Pa da iz sveg glasa zapevamo
Odu radosti
A naša zavijanja
I dugove prema zavičaju
Odužujemo u gluvim sobama
Uostalom u našem slučaju
Ni pobede ni porazi
Ne znače ništa
Prosvetljenje će doći
Kad bude svejedno
Da li si pobedio ili izgubio
Za narod kakav smo mi
Nije dobro da pobeđuje
Momentalno gubi kontrolu
I znojav se grli i ljubi u usta
Izvor: Jež, januar-mart 2024, god. 89, br. 3184-3186, str. 2-3.
