Koliko ljudi se danas razvodi, pa da kažemo iz svakakvih razloga. Ranije su žene puno trpjele. Istorijska kap im je prelila čašu. Vrlo često se okrivljuju za sve što ne valja u braku, od nemogućnosti imanja djece, iako je uzrok u mužu ili partneru, da imaju dugačak jezik, iako muž priča stalno besmislice, psuje, svađa se, često to sve radi i pijan.
Ako muž učini preljubu, očekuje se da žena prelazi preko toga „beskonačan“ broj puta. Ako se njoj jedan put desi, muž treba da je ostavi ili surovo kazni, možda oboje, ako drugačije postupi naziva se svakakvim ružnim nazivima. Dijete je krenulo lošim putem, žena je kriva. Od žena se očekuje da se odreknu porodičnog nasledstva u korist muških potomaka. Od žena se stalno očekuje ovo ili ono. I tako u beskraj. Onda se ljudi čude savremenoj pojavi ekstremnih feministkinja, koje nazivaju „vješticama“ itd.
Bilo je i svetih žena i muškaraca, koji su mnogo propatili od bračnih drugova, ipak su bili nezlobivi i opraštali su im u beskraj. Takva je bila i mati Zinaida, monahinja koja je prije monaštva bila udata.
Mati Zinaida je poznata iz predavanja oca Arsenija Jovanovića. Naša je savremenica. Kao monahinja je u ono komunističko necrkveno vrijeme bila veoma poznata u Beogradu. Ljudi sa velikim problemima su odlazili često i krišom kod neobične prozorljive monahinje. Mnoge je posavjetovala, utješila i naučila trpljenju. Dok je otac Arsenije još bio mladić, kao što je poznato iz njegove knjige „Bog i rokenrol“, kao i sa predavanja koje često drži, u svom bogotražiteljstvu je lutao tamo i ovamo, tražeći smisao u životu.
Njegova zabrinuta majka je išla kod mati Zinaide, da bi potražila pomoć za svoga sina, ali i za svoje različite probleme. Prozorljiva monahinja je još tada rekla „mladić će biti dobro“, iako je išao mnogo puta po samo oštrici životnog žileta. Ništa nije ukazivalo na radikalnu promjenu njegovog života, kao što se posle dogodilo. Sama njegova majka je poticala iz pobožne porodice, postila je stalno petkom i za svog sina palila svijeće u crkvi. Ne može se ni njena žrtva poreći. Daleko od toga.
A, kako je mati Zinaida došla do toga da bude utješiteljka, nada i pomoć beograđana? Kroz veliku žrtvu i trpljenje, poput blažene Matrone ili svete Ksenije Petrogradske, koje su podnosile drugačiju vrstu podviga.
Naime, mati Zinaida je bila udata za muža nasilnika i pijanicu, od koga nije dobijala samo batine, nego i velika druga poniženja. Recimo u predavanjima oca Arsenija se pominje da joj je muž kući dovodio ulične prostitutke i da je svoju ženu tjerao da im kuva kafu, dok mu prostitutka sjedi u krilu. Svi su joj govorili da ga ostavi, ali ona nije htjela, nego ga je naprotiv i branila, govoreći „dobar je on bio, ali ga je đavo preuzeo“. Muž joj se jednog dana upokojio, a ona je otišla u manastir i postala monahinja, gdje je nastavila sada drugačiji podvig i borbu sa tamnim silama podnebesja. Ovo je još jedan primjer velike sile trpljenja, ali i smirenja, koje ono prati. Kao što se kaže u Svetom Pismu „trpljem, spasavajte duše svoje“.
Sveta mati Zinaida, moli Boga za nas.
Miloš Lalatović
